Povratnik iz SAD-a kupio hotel podno Velebita da bi mu radnici mogli besplatno ljetovati: 'Napravio sam to iz čiste sebičnosti!'

'Radim to iz čiste sebičnosti. Ako želite dobru i prosperitetnu tvrtku sa sretnim zaposlenicima, morate im omogućiti neke osnovne stvari - plaćene putne troškove, topli obrok, ali i lijep godišnji odmor. Morate im pomoći s onim što im malo jače zadire u obiteljski budžet. Tako ćete ih zadržati. Uz to ćete privući nove, pametnije ljude od vas. Tad se možete malo povući sa strane i reći - super, manje obaveza za mene', razlaže svoju poslovnu filozofiju 66-godišnji Sertić dok mu osmijeh poigrava u kutu usana.

Sakrili smo se u hlad ispijajući kavu na prostranoj hotelskoj terasi. Dok je kontinent prošli petak još uvijek bio okovan depresivnim sivilom, morska strana Velebita kupala se u suncu. Čak i bura, koja je taj dan puhala kod Senja, mirovala je u 40-ak kilometara udaljenom Jablancu.

Kako nam je objasnio naš domaćin, dio obale od Senja do Karlobaga kao da je malo više zaklonjen od vjetra. Tako da u Jablancu, koji je negdje na pola puta između ta dva grada, vrijeme često zna biti bolje nego što se to može čuti u meteorološkim izvještajima.

Iako ni tu bura nema milosti kad se ražesti. Za vrijeme zadnje nevere, kad je snijeg zatrpao ceste Like i Gorskog kotara, a Dalmacija bila odsječena od ostatka zemlje, u Jablancu je vjetar doslovno izuvao ljude iz cipela. S pročelja Sertićeva hotela iščupao je dijelove fasade, gotovo izbio prozore iz okvira te na pojedinim mjestima otrgnuo lim s krova.

'Sve će se to popraviti. Šteta nije velika. Vanjština hotela se ionako još treba ušminkati', mirno razlaže Sertić.

Hotel Ablana s 26 soba kupio je prije dvije godine. Izgrađen je u drugoj polovici 90-ih i radio je sve do 2010., kada je ostavljen na milost i nemilost vandalima i vremenu. Pretvorio se u ruglo mjesta, hotel duhova, pridruživši se nizu napuštenih turističkih objekata na našoj obali koji propadaju u tišini.

'Bio je u strašnom stanju. Jednostavno raznesen. Zarastao je u korov i u njemu su živjele divlje životinje, a sobe su bile toalet za sve one koji su se kupali na obližnjoj plaži. Baš je bio fuj! Ali u Americi vas nauče da se i to 'fuj' može pretvoriti u nešto dobro. Sve se može popraviti, osim lokacije. Kad je nešto na izvrsnoj lokaciji, onda ima smisla da si čovjek da truda', pojašnjava Sertić.

Američkoj poduzetničkoj mudrosti naučio se u zadnjih 40 godina života i rada preko Bare. Još kao mladić Sertić se iz rodnog Siska sredinom 80-ih preselio u SAD. Zaposlio se u Silicijskoj dolini te 1994. osnovao tvrtku Applied Ceramics. Glavni biznis mu je proizvodnja komponenti za industriju čipova, a klijenti su mu najveći svjetski proizvođači, poput Intela, Samsunga, Philipsa i tajvanskog TSMC-a.

Isti pogon otvorio je 2008. u Sisku, i to u zgradi instituta bivše Željezare. Tri godine nakon toga pokrenuo je međunarodnu kulinarsku akademiju Kul In, a 2014. i Pisak, prvi poduzetnički inkubator u Hrvatskoj nastao na privatnu inicijativu. Sertić tu nije stao, već je 2018. krenuo s proizvodnjom solarnih modula u tvrtki Sunceco.

U Hrvatskoj Sertić zapošljava oko 200 ljudi. S mišlju na njih, ali i u želji da polaznicima svoje kulinarske škole osigura praksu i tijekom ljeta, dao se u potragu za hotelom ili odmaralištem na moru.

'Posljednjih godina sredili bismo aranžmane našim radnicima za ljetovanje u Karlobagu ili u Povljani na Pagu. Platili bismo im, a oni bi se sami rasporedili kad će tko ići na more. S druge strane, kulinarski institut raste sve više i dolaze nam ljudi iz cijelog svijeta. Imali smo učestale upite organiziramo li nešto ljeti na Jadranu. Zbog toga smo odlučili kupiti neki objekt da bismo bili svoji na svome', kaže Sertić.

Jedini uvjet u traženju dobre lokacije bio je da ona ne bude daleko od Siska. Zbog toga su se Sertić i njegovi ljudi fokusirali na Kvarner i okolicu. Pregledali su gotovo sve što se nudi od Rijeke do Paga: motel Panoramu na ulazu u Rijeku, turističko naselje Plovile kod Novog Vinodolskog, odmaralište u Jadranovu, turističko naselje Kalić kod Senja…