Približavanje EU-u povećava šanse za obnovu industrije

Kad je 1995. godine Siemens uložio u Končarevu tvrtku Energetski transformatori, u njoj je bilo zaposleno 147 radnika, dok je ukupan prihod bio je oko 20 milijuna tadašnjih maraka. Nakon 15 godina, u Končar-ENT-u, zajedničkoj tvrtki s većinskim Siemensovim vlasništvom, radi gotovo 500 radnika, ukupan prihod iznosi 172 milijuna eura, a proizvodi i znanje izvoze se u 80 zemalja svijeta. Približavanjem Hrvatske punopravnom članstvu u Europskoj uniji počelo se iznova buditi zanimanje inozemnih ulagača za sve segmente hrvatske ekonomije, pa tako i za industriju. Na nedavno održanim forumima s njemačkim i talijanskim tvrtkama pokazalo se kako postoji snažno zanimanje i za to ekonomsko područje, prema kojem se često i mnogi u Hrvatskoj odnose s podcjenjivanjem.

Nije teško zaključiti da hrvatskoj prerađivačkoj industriji treba novi investicijski ciklus i ulaganje u tehnološku obnovu. Prema istraživanju Maruške Vizek i Marine Tkalec, znanstvenica s Ekonomskog instituta u Zagrebu, hrvatska je industrija zbog poznatih okolnosti izgubila utrku u tehnološkom razvoju. Dok je 1997. godine proizvodnja s pretežnim udjelom visoke i više tehnološke razine zauzimala 28 posto u ukupnoj dodanoj vrijednosti industrijske proizvodnje, taj je postotak 2007. pao na 23,7 posto. Nasuprot tome, postotak srednjotehnološke proizvodnje porastao je sa 19,2 na 21,6 posto (tu, primjerice, spada brodogradnja). Udjel niskotehnološke proizvodnje porastao je sa 52,3 na 54,7 posto.

Investicije pokreću
Iako je udjel u bruto dodanoj vrijednosti prerađivačke industrije donekle sličan u EU-u i Hrvatskoj (17,1 prema 15,1 posto), na proizvodnju visoke i više tehnološke intenzivnosti u Europi otpada daleko veći postotak: 44,9 posto u 2007. godini, u odnosu na spomenutih 23,7 posto u Hrvatskoj. Mogu li, dakle, investicije vezane s približavanjem Europskoj uniji potaknuti pozitivan tehnološki trend i u Hrvatskoj? Sudionici nedavno održanog Njemačko-hrvatskog foruma smatraju da mogu. Klaus Kellerhoff, stariji potpredsjednik EADS-a, najveće europske aeronautičke kompanije, rekao je u Zagrebu kako je njegova kompanija započela s inspekcijom hrvatskih tvrtki radi moguće suradnje.

“Pregledali smo razne tvrtke i iznenađeni smo visokom obrazovnom razinom zaposlenih”, rekao je Kellerhoff. Ne bude li bilo moguće izravno surađivati s EADS-om, postoji mogućnost suradnje s nekim od njihovih 20.000 dobavljača. EADS je dao signal dobavljačima da rentabilne proizvođače potraže na jugoistoku Europe te je tako u Bosni i Hercegovini već ostvarena suradnja s nekoliko manjih i srednjih poduzeća. Mladen Fogec, predsjednik Uprave Siemensa u Hrvatskoj, kaže kako njegova tvrtka već razvija visokotehnološku proizvodnju u pogonima u Jankomiru, a vrlo je značajan i rad njihovih brojnih softverskih inženjera. U Jankomiru se izrađuju termoosjetila i osjetila tlaka, a sva proizvodnja ide u izvoz. U Siemensu je i 450 visokoobrazovanih softverskih inženjera koji kreiraju programe za sve podružnice Siemensa u svijetu. “Imamo pametne i obrazovane ljude i na tome treba temeljiti razvoj”, rekao je Fogec. Zajedno s Končar-Energetskim transformatorima, koji su dobitnici priznanja Zlatni ključ za najboljeg hrvatskog velikog izvoznika, grupacija Siemensovih poduzeća ostvarila je prošle godine izvoz veći od 200 milijuna eura.

Slični efekti suradnje s inozemnim tvrtkama vide se i u Elektrokontaktu. “Malo ljudi u Hrvatskoj zna da kupujući štednjak marke Elektrolux, Bosch ili Miele, kupuje i dijelove proizvedene u pogonima na zagrebačkom Žitnjaku”, kaže Vladimir Ferdelji, predsjednik Uprave Elektrokontakta. Ta je tvrtka dio njemačko-švicarskog koncerna EGO, koji ju je kupio 1993. Prije 11 godina Elektrokontakt se po broju zaposlenih nalazio na 10. mjestu unutar koncerna, a s godinama se popeo na drugo mjesto i sada zapošljava 1400 radnika. Ukupan prihod je 70 milijuna eura, a 90 posto proizvodnje odlazi u izvoz. U siječnju ove godine koncern je u Zagreb iz Švicarske preselio i proizvodnju električnih sklopki. Odlučili su tako jer je ovdje ista razina automatizacije, a niži troškovi visokoobrazovane radne snage. “Taj posao ne bismo dobili da nismo bili inovativni i da nismo pratili trendove u tehnologiji naše proizvodnje”, rekao je Ferdelji.

Visoke tehnologije
Prema riječima Sanija Ljubunčića, ravnatelja Agencije za promociju izvoza i ulaganja, Hrvatska može mnogo toga ponuditi upravo ulagačima iz sektora viših i visokih tehnologija. Uz obrazovanu radnu snagu, njima ne treba mnogo prostora za proizvodne pogone pa mjesta mogu pronaći u nekoj od postojećih poslovnih zona. Zanima ih, međutim, pokretanje proizvodnje u primjerenom roku i bez velikih administrativnih prepreka, ali tu već stvari stoje mnogo lošije. U najavljenoj obnovi željezničke infrastrukture novcem EU fondova, tvrtke iz visokotehnološkog sektora također bi mogle naći mjesto. Primjerice, Altpro, koji proizvodi sofisticirane sustave za željezničku sigurnost. Iako uspijevaju dobiti poslove u Kini i Južnoj Americi, često im poteškoće predstavlja nedostatak domaćih referenci, kaže direktor prodaje Altproa Davor Mrljić. Za to nisu sami krivi. Jednostavno, godinama nije bilo velikih ulaganja u željeznicu.

Bitan utjecaj na ekonomske rezultate prerađivačke industrije imat će proces privatizacije brodogradilišta. U radu Analiza konkurentnosti i strukturnih obilježja prerađivačke industrije RH, što su ga za časopis Ekonomski pregled napisale Maruška Vizek i Ivana Rašić Bakarić, analiziran je ekonomski značaj odjeljaka prerađivačke industrije. Ustanovljeno je da tek nekoliko djelatnosti bilježi pozitivan doprinos neto izvozu. Taj je element bitan jer je Hrvatska mala i otvorena ekonomija koja mora izvoziti kako bi ostvarila ekonomski rast. Pozitivni doprinos neto izvozu imaju, primjerice, proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava, proizvodnja drva i pluta, proizvodnja duhanskih proizvoda te koksa i naftnih derivata. Kod “ostalih prijevoznih sredstava” riječ je, ustvari, o izvozu brodova. Ističu i kako se značaj tog odjeljka održava time što država subvencijama i jamstvima podupire brodogradnju koja zapravo ostvaruje goleme gubitke.

Pozitivan udjel u neto izvozu duhanske industrije rezultat je pak zakonske regulative koja diskriminira strane proizvođače duhanskih proizvoda. Pozitivan doprinos drvne industrije odraz je obilja drvne sirovine. Analiza pokazuje da Hrvatska u usporedbi s EU-om i svijetom bilježi niže stope rasta industrija s visokom i višom srednjom tehnološkom intenzivnosti proizvodnje, ali istodobno ima više stope rasta industrije niske i niže srednje tehnološke intenzivnosti. Brže povećanje proizvodnosti hrvatske prerađivačke industrije od industrije u EU-u u razdoblju od 2002. do 2007. rezultat je tih visokih stopa industrije niske i niže srednje tehnološke razine, kao i činjenice da je hrvatska prerađivačka industrija krenula od znatno niže tehnološke osnovice. Rad tih dviju znanastvenica potvrđuje tezu da je nužna tehnološka obnova poduzeća kako bi se ukupna industrija približila izvoznoj osnovici razvijenih gospodarstava. Približavanje Europskoj uniji i pojačan interes europskih kompanija za suradnju i investicije u Hrvatskoj prilika je da se smanji taj zaostatak.