Priče iz Irske: Kako Hrvatska može i treba učiti iz irskog iskustva

U posljednje vrijeme Irska se u hrvatskim medijima sve više spominje kao jedno od glavnih odredišta naših najnovijih emigranata iz Hrvatske. I autor ovih ‘Priča iz Irske’ Zvjezdan Čorbić jedan je od njih. Već godinu i pol dana živi i radi u Irskoj pa je imao priliku upoznati zemlju i njezine ljude iz prve ruke.

Želja je kroz ‘Priče iz Irske’ približiti hrvatskoj javnosti tog, kako su je jednom nazvali, Keltskog tigra. Državu koja je uspjela promijeniti svoju višestoljetnu sudbinu kao siromašne, nerazvijene, zaostale, polupismene zemlje. Državu koja se u samo nekoliko desetljeća, od 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, prometnula u jednu od najrazvijenijih država u svijetu.

U čemu je tajna ‘irskog čuda’? Kakvi su zapravo ti Irci, što ih krasi kao naciju (bez klasičnih generaliziranja i stereotipa)? Kako i što Hrvatska može naučiti iz irskog iskustva i njihove uspješne transformacije društva? O svemu tome, ali i kroz sličice iz svakodnevnog života, malih, a zapravo velikih ljudskih priča, pokušat ćemo pokazati kako su ‘čuda’ moguća.

Sličnosti Irske i Hrvatske

Irska može biti uzor Hrvatskoj jer Hrvatska i Irska imaju jako puno sličnosti. Zemlje su to:

višestoljetne kršćanke, katoličke povijesti i kulture;
narodi su to koji su se stoljećima borili, i na kraju izborili, za svoju samostalnost – Republika Irska 1922. Republika Hrvatska 1991.;
gotovo jednake po broju stanovnika (Hrvatska 4,3 milijuna; Irska 4,8 milijuna – prema zadnjim popisima stanovništva)
povijesno emigrantske zemlje iz kojih su se ljudi masovno iseljavali, a danas s brojnom i bogatom dijasporom;
lijepe države velikog kulturnog nasljeđa i prirodnih ljepota – mora, planina, prostranih dolina, rijeka i jezera.

Razlikujemo se kao dan i noć

I dok je povijest slična, danas se Irska i Hrvatska razlikuju gotovo kao dan i noć. O tome svjedoče brojne, rekli bismo po Hrvatsku, bolne činjenice:

Irci su 300 posto bogatiji Irska je po indeksu kupovne moći (GDP per capita PPP – purchasing power parity; podaci World Bank) sa 75.648 USD na 10. mjestu u svijetu, a Hrvatska s 25.264 USD na ‘izvrsnom’ 85. Prevedeno na jednostavni jezik: građani Irske su 300% bogatiji od građana Hrvatske!

Hrvatski BDP peterostruko niži Irski Bruto nacionalni dohodak po stanovniku (GDP per capita) je u 2017. bio 74.433 USD u Hrvatskoj gotovo pet puta manji ili 15.219 USD (Tradingeconomics, 2017)

Kvaliteta poslovnog okruženja Irska je na visokom 8. mjestu po kvaliteti poslovnog okruženja a Hrvatska je 51. (Best countries for business 2017; Forbes)

Oprečni migracijski valovi Irska se pretvorila u imigrantsku zemlju koja, u kombinaciji s pozitivnim prirodnim prirastom od 1,218% godišnje stalno povećava broj svojih stanovnika – samo u 2017. godini broj se povećao za gotovo 53.000 i čini najveći rast od 2008. godine. Hrvatsku je zahvatio novi val iseljavanja. Prema ozbiljnim procjenama demografskih stručnjaka i DSZ, od zadnjeg popisa stanovništva 2011. godine do danas, broj stanovnika se u Hrvatskoj smanjio za više od 300.000 i pao na manje od 4 milijuna. Najvećim dijelom kao posljedica iseljavanja, ali i negativnog prirodnog prirasta (-1,17% godišnje). Hrvatska se već suočava s problemom radne snage, a pogotovo je budućnost, uz ovakve trendove, neizvjesna.

Učiti od boljih nije sramota

Možda se možemo tješiti činjenicom da je i njima trebalo dobrih 40-50 godina, od postizanja samostalnosti 1922. pa do kasnih 60-ih godina dvadesetog stoljeća da se ‘pokrenu’. Ili bi bilo ipak bolje da mi ne čekamo tako dugo? Jesmo li dovoljno napravili u 27 godina naše samostalnosti ili da kažemo u zadnjih 20-ak godina nakon završetka Domovinskog rata? Mi vjerujemo da možemo i moramo i bolje i više i brže.

Pokazat ćemo u sljedećim ‘pričama’ što su Irci napravili, koje su bile glavne poluge njihovog razvoja i oko kojih su strateških tema razvoja postigli društveni dogovor.

Ne želimo idealizirati Irsku. Samo želimo ukazati na eventualne pouke koje iz njihovog razvoja možemo izvući za nas. I da onda pokušamo osigurati uvjete u kojima mladi, visoko educirani kadrovi, oni koji bi trebali biti nositelji budućeg razvoja Hrvatske, više ne ‘bježe’ iz države, nego da ostaju u Lijepoj Našoj i svojom energijom, talentima i inovativnošću pokrenu Hrvatsku u pravom smjeru – tamo gdje se danas nalazi Irska. Učiti od boljih od sebe nije sramota, nego mudrost.