Puževi uzgojeni »na plaži« i dalje su najtraženiji

U Hrvatskoj trenutačno ima tridesetak uzgajivača puževa, a cijeli taj posao pokrenula je Alma Cvjetković iz Rukavca povrh Opatije prije petnaestak godina. Ti uzgajivači redom su kooperanti, od kojih ona otkupljuje puževe, konfekcionira ih i prerađuje, te plasira uglavnom na inozemno tržište - talijansko i francusko. Dio te proizvodnje konzumiraju i Hrvati, posebice salame i kobasice od puževa. Meso puža nema kolesterola, te je stoga privlačno mnogim našim ljudima.
Većina uzgajališta puževa nalazi se u unutrašnjosti Hrvatske, gdje se zbog klimatskih uvjeta uzgaja kontinentalni puž (helix pomatia), dok u priobalnom dijelu Hrvatske i na otocima ima samo nekoliko uzgajališta, a riječ je o mediteranskom pužu (helix arpersa). Kontinentalni puž je znatno veći od mediteranskog, a prvog do konzumne veličine treba uzgajati, dok mediteranski naraste za šest mjeseci.
Naše najveće uzgajalište mediteranskog puža nalazi se na otoku Unije, u lošinjskom arhipelagu, gdje se tim poslom već tri godine bavi Riječanka Vesna Simčić. Ona je od crkve uzela u višegodišnji najam 5600 četvornih metara zemljišta, gdje je uredila 12 parcela (lijeha) za uzgoj puževa.
Prve puževe za reprodukciju, 3500 komada, V. Simčić je kupila od Alme Cvjetković; uzorak tla s tih lijeha poslan je na analizu u Italiju kako se ne bi ulagalo napamet. Svaka lijeha dugačka je 45 metara, široka 3,80 metara, a ograđena je plastičnom žicom visine metar, ukopanom do 10 centimetara u zemlju, a oko lijehe ukopan je i lim na dubinu 30 centimetara koji priječi zmijama, žabama i raznim kukcima da se goste puževima. Na lijehama je zasijana djetelina, uljana repica, blitva te razne vrste salata i radiča po sredini lijehe suncokret. To bilje puževima služi ne samo za hranu, već i za odlaganje jaja te kao prebivalište, odnosno »krevet«. U to uzgajalište Simčić je uložila 150.000 kuna, a prema procjenama investicija bi se trebala vratiti u dvije godine uzgoja puževa. Kilogram mediteranskog puža (od 60 do 70 komada) otkupljuje se po prosječnoj cijeni od 3,50 eura, ovisno o ponudi i potražnji, a kontinentalnog po cijeni do dva eura po kilogramu.

15.000 »grla«
Vesna Simčić je prvu berbu puževa od 12.000 komada trebala imati potkraj 2005. godine, ali na njezinu nesreću, u samo dva dana cijeli taj urod pojeli su galebovi, koji su otkrili taj slastan i bogat »švedski stol«, udaljen svega stotinjak metara od plaže na Unijama. To je nije obeshrabrilo, te je počela ispočetka, a dio novih puževa za reprodukciju sakupila je uz pomoć članova obitelji na Unijama. Na žalost, nova nevolja bili su štakori koji su ostali bez hrane nakon što su na Unijama uklonjena dva divlja deponija smeća. Ti glodavci pojeli su dio drugog uroda, ali ih se uspjelo otjerati otrovom te mnogim fizičkim barijerama. V. Simčić ne odustaje od uzgoja te vjeruje u izreku: »Bez treće nema sreće.«
Ona očekuje da njenu djelatnost potpomogne i lokalna zajednica, a nada se i poticaju za poljoprivrednike. Kaže da joj je bilo neobično ispunjavati upitnik vezan za poljoprivrednike, jer na pitanje koliko ima grla stoke, trebala bi napisati 15.000, jer toliko ima puževa.