Rastu kao gljive poslije kiše, vole ih u EU-u iako ih izvoz ne zanima

Iz Kapelice u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, s Farme Garešnica put hrvatskih stolova ubuduće bi godišnje trebalo odlaziti više od 1.000 tona bijelog šampinjona. Rezultat je to investicije od 3,3 milijuna kuna pristiglih iz IPARD-ova programa kojim je tvrtka Fridrih osuvremenila proizvodnju gljiva na jednoj od svoje dvije proizvodne farme izgrađenoj 1980. godine

U proizvodnim pogonima u Kapelici zamijenjeno je doslovno sve osim podova i zidova, moderniziran je sustav za hlađenje, uređaji za nadzor i upravljanje klimom u uzgojnim prostorima, a postavljeni su i novi automatski sustavi za zalijevanje te police za uzgoj.

'Farma Garešnica godišnje proizvede oko 950 tona bijelog šampinjona, a ovom investicijom očekivani porast proizvodnje je oko 12 posto. Osim povećanja produktivnosti, zahvaljujući ovom ulaganju, uspijevamo poboljšati i kvalitetu konačnog proizvoda', odgovara za tportal Petar Fridrih, direktor tvrtke Fridrih koja je prošle godine, prema posljednjim službenim podacima uprihodila 25,11 milijuna kuna, a dobit 411,17 tisuća kuna.

Gljive kao obiteljski biznis

Ova obiteljska tvrtka u proizvodnju gljiva upustila se prije 35 godina i tako nastavila obiteljsku tradiciju. Svoju poduzetničku priču započeli su u Dumovcu kraj Zagreba s dvije uzgojne prostorije površine 160 četvornih metara iz kojega je godišnje izlazilo 16.000 kilograma gljiva. S povećanjem potražnje proporcionalno su u Fridrihu proširivali i proizvodne kapacitete. Lokacija kraj Zagreba im je 2000. godine postala pretijesna; kako bi odgovorili svim zahtjevima tržišta pa tada kupuju farmu Garešnica u Kapelici, na području Bjelovarsko-bilogorske županije.

'Uzgajamo bijele i smeđe šampinjone. Za razliku od bijelih, smeđe ostavljamo malo dulje kako bi izrasli u veliku otvorenu gljivu koja je na tržištu popularna pod nazivom portabella. Ona je jače izražene arome odnosno intenzivnijeg okusa koji više podsjeća na šumske gljive. Uzgajamo i bukovače, ali u manjim količinama', govori Petar koji tvrtku vodi s ocem Ivanom Fridrihom.

Svoje proizvode plasiraju svim većim trgovački lancima u Hrvatskoj, a opskrbljuju i kupce u kanalu HoReCa, mahom je riječ o pizzerijama. Prema procjenama, svaki Hrvat godišnje pojede kilogram svježih gljiva što je ispod europskog prosjeka dok se u zapadnim zemljama on penje do pet kilogram.

'Negdje to ima veze s tradicijom i običajima, a u nekim zemljama veća potrošnja je posljedica dobrog marketinga na kojem se kod nas premalo radi. U potrošnji svježih gljiva, slično kao i u drugim zemljama, glavnu ulogu ima bijeli šampinjon, potom bukovače, pa smeđi šampinjon', nastavlja ovaj proizvođač koji gljive opisuje kao namirnice bogate nutrijentima bitnim za ljudsko zdravlje čime opravdavaju svoju sve veću zastupljenost u svakodnevnoj prehrani.

Napominje kako su gljive zasebna vrsta jer ne pripadaju ni u namirnice biljnog niti životinjskog porijekla. Za razliku od povrća sadrže vitamin D, a odličan su i izvor vitamina skupine B. Tako, primjerice, ističe Petar Fridrih, 100 grama šampinjona sadrži čak četvrtinu dnevne preporučene količine vitamina B2 te 18 posto vitamina B3.

Orijentirani na domaće tržište

'U Hrvatskoj je trenutačno takva situacija da je ponuđena količina gljiva na tržištu nešto manja od potražnje. Zato smo sto posto orijentirani na zahtjeve domaćeg tržišta. Proizvodnjom gljiva u Hrvatskoj bavi se na desetke tvrtki i obrta, ali je pred svima nama isto poslovno okruženje te slični izazovi i prilike', govori Fridrih čija je formula uspjeha odnosno konkurentnosti zbroj umijeća uzgoja i prilagođavanja tržištu.

Dostupnost repromaterijala i obujam proizvodnje dvije su osnovne stvari po kojima se, smatra ovaj proizvođač gljiva, hrvatski gljivari nalaze u nepovoljnijem položaju od svojih kolega u Europi.

'Primjerice, poljski i mađarski proizvođači unazad deset godina imali su subvencije kao i Hrvatska danas, ali su ih iskoristili u znatnijem opsegu nego li mi te izgradili kompostare i moderne gljivare za uzgoj. Ta nas dva faktora stavljaju u nezavidan položaj zbog kojega moramo napraviti sve kako bismo našu proizvodnju učinili još produktivnijom i tako se obranili od sve većeg pritiska koji dolazi od inozemnih proizvođača', tumači za tportal.

U ovoj tvrtki trenutačno je zaposleno 80 radnika, najvećim dijelom berača gljiva jer je riječ o radno intenzivnoj vrsti posla. Manjak radne snage osjete posebice posljednje dvije godine, i to na farmi u Garešnici što pripisuju činjenici sve većem broju odlazaka stanovnika, odnosno iseljavanju u zapadne zemlje.

'Postojeće proizvodne kapacitete planiramo proširiti za 50 posto te nabaviti nove strojeve za proizvodnju pri čemu ćemo svakako gledati iskoristiti nadolazeće fondove za restrukturiranje i razvoj. Sukladno povećanju proizvodnje, planiramo povećati i skladišne kapacitete, a u planu nam je i osuvremeniti način pakiranja gljiva i ambalažu. Time ćemo u iduće dvije godine stvoriti najmanje i 20 novih radnih mjesta', najavljuju u Fridrihu.