Rentno osiguranje zapostavljeno bez razloga

Još 1953. godine očekivani životni vijek muškaraca iznosio je 59 godina, a za žene 63,2 godine, što je u prosjeku bilo kraće u odnosu na dobnu granicu za umirovljenje koja je vrijedila do 1999. godine. Jasno je da u takvim uvjetima građani nisu morali razmišljati o dodatnoj štednji za mirovinu, odnosno ta se briga mogla prenijeti na državu, na sustav generacijske solidarnosti.

U međuvremenu su se stvari promijenile. Očekivani životni vijek muškaraca 2006. godine dosegao je 72,5 godine, što je oko 8,5 godina više od dobne granice za umirovljenje muškarca, dok je očekivani životni vijek žena dosegao 79,3 godine, odnosno čak 19,3 godine dulje od Zakonom o mirovinskom osiguranju predviđene dobne granice za umirovljenje. »To ukazuje na to da bi građani danas i te kako trebali voditi računa o dodatnoj štednji za mirovinu«, kazala je Snježana Bertoncelj, predsjednica Uprave Erste Sparkassen osiguranja na nedavno održanom okruglom stolu o potencijalima razvoja sustava životnih osiguranja koji je održan u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog ureda za osiguranje.

Procjene vezane uz demografsku sliku pokazuju kako ideja po kojoj mlađe generacije financiraju mirovine onih starijih, odnosno aktualnih umirovljenika, već sada nije održiva, a situacija će biti još gora. Naime, dok je prema popisu iz 1953. godine u Hrvatskoj bilo 27 posto djece do 14 godina, a samo sedam posto starijih od 65 godina, podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da smo 2008. godine imali samo 15,4 posto mlađih od 14 godina te 17,3 posto starijih od 65 godina.

»Projekcije demografske piramide, pritom, pokazuju da bi se baza piramide na strani na kojoj su djeca dodatno mogla sužavati, za razliku od onog dijela koji se odnosi na starije«, upozorila je Snježana Bertoncelj.

Osiguravatelji, pritom, ističu kako je, uz kapitaliziranu štednju za mirovinu koja se odvija preko obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, jedno od mogućih rješenja tog problema i životno osiguranje, pogotovo rentno osiguranje koje daje isti »proizvod« kao i mirovinska štednja, ali u sebi sadrži i komponentu sigurnosti za obitelj u slučaju prerane smrti osiguranika. Naime, u razdoblju uplata osiguranja, a u slučaju smrti osiguranika, njegovim se nasljednicima jamči isplata ugovorene osigurane svote.
Međutim, riječ je o obliku osiguranja koje građani zasad slabo prepoznaju i rijetko se odlučuju za njega, pa se, dok u dobrovoljnim mirovinskim fondovima kontinuirano bilježi rast broja osiguranika, u tom segmentu bilježi čak i njihov pad. Tako rentna osiguranja trenutačno predstavljaju tek 0,32 promila ukupne premije životnih osiguranja.

Taj je oblik osiguranja po sadašnjim propisima trenutačno i »skuplji« za osiguranika, jer se pri isplati osigurane svote provodi oporezivanje porezno priznatih premija, dok kod mirovinskog osiguranja nema naknadnog oporezivanja (ako osiguranik nije koristio poreznu olakšicu u vrijeme uplata). U korist mirovinske štednje govore i državni poticaji od 25 posto za sve uplate do 5000 kuna godišnje, što u životnom osiguranju ne postoji.

»Razloga za takve razlike ne bi trebalo biti, pa se osiguravatelji nadaju da bi u pregovorima s državom mogli postići izjednačavanje tih dvaju oblika osiguranja«, istaknula je predsjednica Uprave Erste Sparkassen osiguranja.

Više mirovine
»Trebalo bi razmisliti o otvaranju mogućnosti da se mirovine iz drugog i trećeg stupa prepuste osiguravajućim društvima, odnosno da se ukine pravilo po kojemu ih mogu isplaćivati isključivo mirovinska osiguravajuća društva (MOD)«, istaknula je Snježana Bertoncelj. »Osnivanje mirovinskih osiguravajućih društava je skupo i neisplativo za osnivače, s obzirom na mali broj mirovina koje će se isplaćivati u prvih desetak godina sustava, pa su i visoki troškovi takvog društva. Tako inicijalni troškovi MOD-a pri prijenosu novca iz mirovinskog fonda u MOD iznose čak 10 posto, dok bi osiguravatelji taj posao mogli preuzeti uz manje naknade«, dodala je. Na taj bi način ostalo više novca za isplatu mirovine, čime bi ona u prosjeku bila - viša.