S obitelji se iz Osijeka preselio u Orahovicu radi uzgoja koza

Bio je dugogodišnji aktivan i uspješan član Kinološkog društva Osijek i sa svojim psima osvajao državna odličja s naslovima prvaka, radio kao profesionalni vozač u svom rodnom Osijeku, ali srce ga je uvijek vuklo u prirodu i u njoj je napokon našao sreću, naravno uz ono što najviše voli – životinje.

On je Željko Kleić, danas proizvođač vrhunskih kozjih sireva, koji je traženu sreću pronašao u Orahovici, nedaleko od središta grada, ali u potpunoj ljepoti prirode, blizu, Orahovčani će znati, retardacijske brane, gdje danas ima 40 koza i proizvodi vrhunske sireve, jogurt i mlijeko i danas su s njim, u drvenoj kući, supruga Gordana i kći Martina. Željko kaže kako mu se priča s kozama dugo motala po glavi. - Oduvijek jako volim životinje i stalno sam njima, a ova priča s kozama mi se dugi niz godina motala po glavi. Kako već više od 20 godina u ovoj ljepoti prirode imamo vikendicu, jer uvijek smo voljeli više Slavoniju i prirodu nego more, maštao sam kako bi bilo lijepo imati ovce ili koze, ali tada to nisam mogao uskladiti s poslom. Tada se prelomilo u meni, 2013. sam odlučio kupiti nešto koza, ostaviti sve i doći živjeti u Orahovicu te se time isključivo baviti. Supruga u početku nije htjela doći sa mnom, samo je vikendom dolazila pomoći oko kuće i tako sam ovdje bio sam pet godina, a potom je supruga nažalost ostala bez posla i tada mi se priključila. Tako smo krenuli u veći uzgoj i proizvodnju i evo punih osam godina smo ovdje – započinje priču Željko, koji je sam stvorio recepte za sve svoje proizvode uz golemo, povezano radno iskustvo koje ima iza sebe.

Sam složio recepte

- Godinama sam imao poljoprivredne apoteke, tako da sam u tu priču upućen, uvijek sam kod kuće imao svinje, kokoši, zečeve, i stalno su oko mene bile životinje. Otkako znam za sebe, volim kozje sireve i to je nekako bio okidač, iako je prva opcije bila ovca, no s ovcama je puno veći posao oko održavanja, koza je ‘gospođa‘, uvijek čista i uredna, a moj cilj je bio biti proizvođač, sirar. Imao sam prvo devet ovaca i sedam koza, ali brzo sam prešao samo na koze jer one nikako ne idu zajedno. Puno mi je u početku pomogla Emilija Cimerman s Poljoprivrednog fakulteta Osijek svojim savjetima o proizvodnji kozjih proizvoda, a za sve sam ove sireve koje sada radim sam složio recepte i prilagodio svoju proizvodnju uvjetima u kojima radim. I evo, svi koji su kušali dali su mi odlične kritike, rekli da su to vrhunski sirevi i zato sada dajem sve od sebe da to tako ostane jer godinama sam ja usavršavao sve to kako bih došao do ovog sada – priča Željko, uz kojeg danas u proizvodnji sudjeluju supruga Gordana i kći Martina, a treba reći kako je riječ većinom o čistokrvnim alpino kozama, od kojih su poznati vrhunski proizvodi. Zanimljivo je kako čuva koze dok su na paši - s pomoću mobitela.

- Da, jedna koza ima ogrlicu na kojoj je GPS, imam program na mobitelu i tako pratim svaki njihov korak. Kada je paša gotova i koze dođu stotinjak metara od kuće, imam jednu zviždaljku, ono kao nogometni sudac, puhnem u nju i one sam dođu u tor. To je nevjerojatno koliko su koze pametne i možeš ih, da tako kažem, dresirati. Uz to imam i četiri psa pasmine Border Collie, koji su sjajni čuvari stada. To je jedan poseban svijet i kada ga upoznaš, jednostavno uživaš – nastavlja Željko te priča o tržištu i plasmanu.

Domaća hrana

- Za sada je sve preko kućnog praga, a svakog petka odlazim u Osijek, gdje imam kupce i vozim svoje proizvode, a naravno imamo redovite kupce i ovdje u Orahovici. Danas imamo sedam vrsta sireva, jogurt i mlijeko, a sve ovisi o tome koliko pomuzemo. Muzemo dva puta dnevno, a, naravno, ovisi sve i o količini malih jarića, tu moram posebno paziti jer njima treba mlijeko. Sva hrana za koze je domaća, ispaša, a kao dodatnu hranu dajem smjesu kukuruza, zobi i ječma. To im dajem kada muzemo jer ne daju se pomusti ako ih, da tako kažemo, ne podmitimo, to su u biti male doze od 200 do 250 grama. Pokušavamo se razviti i još više, novi recepti su na vidiku, pa ćemo vidjeti, ali moram naglasiti kako domaći proizvod ima daleko najveću i neprocjenjivu vrijednost i to je najbolja reklama – zaključuje Željko.