"S posla na groblje..."

Učenici koji ove godine završe trogodišnju strukovnu školu i ne nastave obrazovanje, do pune starosne mirovine morat će raditi nevjerojatnih 50 godina! Ta je matematika, iako suluda, vrlo logična: autolimari, frizerke, maserke, kozmetičarke, zidari, krovopokrivači... u svijet rada ulaze sa 17 ili nepunih 18 godina, a kad dođu u zrele godine, granica umirovljenja pomaknut će se sa 65 na 67 godina, a nije isključeno i za pola godine ili godinu više.

I kad se konačno dočepaju mirovine, sukladno s ispodprosječnim primanjima, očekuje ih ispodprosječna mirovina koja bi, ne promijeni li se nešto, mogla iznositi daleko manje od 35 posto prosječne plaće. Primjerice, povjerilo se šest učenica obrtničke škole iz Zagreba, kozmetičarke i frizerke mjesečno zarađuju daleko ispodprosječnih 3500 do 4000 kuna, no poslodavci ih, kažu, rijetko prijavljuju na taj iznos. Uglavnom se radi po principu: dvije tisuće na platnu listu, ostatak na ruke. U dvadesetima ili tridesetima ne vide veliko zlo u tome, jer glavno je da novac stiže. Takvo ih ponašanje poslodavaca polako, ali sigurno, vodi prema najnižoj mirovini iz stupa generacijske solidarnosti. Ni iz II. stupa ne mogu očekivati više. Unatoč dugu razdoblju oplođivanja njihova novca, uplate iz minimalne plaće toliko su mizerne da ne osiguravaju pristojan život u mirovini. Jedino rješenje za ove djevojke i desetke tisuća njihovih kolega jest uvođenje instituta “punog staža” koji bi im punu starosnu mirovinu osigurao nakon, primjerice, 42 godine staža, bez obzira na godine života. Jer, one koje su počele raditi sa 17, 42 godina staža mogu napuniti već sa 59 godina, osam godina ranije nego što će to zakon vrlo brzo propisivati. Osim u sindikatima, o institutu punog staža razmišljaju i u Vladi, odnosno mjerodavnom Ministarstvu gospodarstva i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Službenih izjava nema, ali upućeni kažu kako će se tim problemom vrlo brzo morati pozabaviti i nešto učiniti. Iako je mirovinski sustav i danas vreća bez dna u koju će se ove godine, u nedostatku uplata od doprinosa, sliti oko 16 milijardi proračunskih kuna, odgovorni o tome ozbiljno razmišljaju, svjesni da su rijetki građani u fizičkoj kondiciji koja im omogućuje 50 godina fizičkog rada, dan za danom. Od izdvajanja za mirovine u slučaju da se ništa ne učini država ne može pobjeći. Samo će se, kažu ljudi iz sustava, umjesto korisnika pune starosne mirovine isključivo na temelju godina staža, “gomilati prijevremeni umirovljenici te oni u invalidskim mirovinama uz čije mirovine treba osigurati i novac za naknadu za tjelesno oštećenje”. A neizbježno će se povećavati i izdvajanja za zdravstvo.

Uz obrtnike, u sličnoj, ako ne i goroj situaciji su i učenici četverogodišnjih strukovnih škola. Primjerice, medicinske sestre. Istina, u najcrnjem scenariju one do starosne mirovine ne bi trebale raditi 50, već “samo” 49 ili 48 godina, ali one rade u smjenama koje većini traju 12 sati, blagdanima, subotama, nedjeljama. Istina, za to su nešto bolje plaćene od frizerki, pa mogu očekivati prosječnu, i dalje za pristojan život nedostatnu mirovinu.