Samo 30% Hrvata podržava tržišnu ekonomiju

U više od polovine tranzicijskih zemalja osjetila se globalna financijska kriza, ali zadovoljstvo životom nije se bitno promijenilo, a optimizam u odnosu na budućnost pao je, ali je i dalje znatno viši nego u zapadnoeuropskim zemljama, zaključak je najnovijeg istraživanja Europske banke za obnovu i razvoj, u kojem je Hrvatska po optimizmu glede budućnosti primjerice u solidnoj sredini, ali je kod potpore tržišnoj ekonomiji tek na 29. mjestu.

Europska banka za obnovu i razvoj objavila je u srijedu drugi izvještaj "Život u tranziciji" u kojem ispitanici, prvenstveno stanovnici nekadašnjih komunističkih zemalja, govore kako im je na život utjecala globalna gospodarska kriza i dva desetljeća socijalne, političke i ekonomske tranzicije nakon pada Berinskoga zida. Ispitivanje su krajem 2010. zajedno proveli EBRD i Svjetska banka, a ispitano je gotovo 39 tisuća domaćinstava u 34 zemlje, od Britanije do Balkana, od Albanije do Uzbekistana, od Francuske na zapadu do Mongolije na istoku. Kako bi se odgovori mogli staviti u kontekst, ista su pitanja postavljena i ispitanicima u zapadnoeuropskim zemljama, Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Švedskoj. U više od polovine ispitanih tranzicijskih zemalja većina ispitanika rekla je da je gospodarska kriza na njih utjecala "znatno" ili ""prilično", a od referentnih zapadnih zemalja takav je odgovor dobiven samo u Italiji. Među kućanstvima tranzicijskih zemalja u kojima se kriza osjetila, njih 70 posto moralo je smanjiti kupnju hrane i potrošnju na zdravstvo, što je dvostruko više nego u zapadnoeuropskim zemljama. No unatoč znatnom pogoršanju materijalnoga statusa, razina zadovoljstva životom pala je samo s 44 posto, koliko je bilo "zadovoljnih svojim životom sada" u 2006., na 43 posto u 2010.

U budućnost s radošću gleda 49 posto ispitanika tranzicijskih zemalja, a 2006. optimista je bilo 55 posto. Ali i taj je smanjeni broj bitno viši nego broj onih u zapadnoj Europi koji smatraju da će "djeca koja se sad rode imati bolji život nego moja generacija". Hrvatska se našla na samoj sredini, 18. je od 34 zemlje kad je u pitanju razina zadovoljstva životom. Prema istraživanju, žene su donekle sretnije od muškaraca, a zanimljiv je i odnos između zadovoljstva životom i dobi. S godinama zadovoljstvo životom pada, a onda oko 44. godine počinje rasti. Potpora demokraciji viša je od potpore tržišnom gospodarstvu, a unatoč krizi, razmjerno je malo zahtjeva za povratak na staro, kaže se u istraživanju. Više od petine ispitanika odgovorilo je da im nije važan politički sustav, a gotovo četvrtina je to rekla i za gospodarski sustav. U svim novim članicama EU-a osim u Bugarskoj pala je potpora tržišnoj ekonomiji i demokraciji. S tvrdnjom "Demokracija je bolja od ijednog drugog političkog sustava", u Hrvatskoj se 2006. složilo oko 55 posto ispitanika, a 2010. nešto manje od pedeset posto, pa je među 34 zemlje Hrvatska 24. Prednjači Švedska, a posljednja je Srbija, u kojoj je potpora demokraciji pala s više od 50 na manje od 40 posto.

Hrvatska je u potpori tržišnoj ekonomiji 29., s 30 posto, a prije pet godina potpora je bila oko 35 posto. Kad su u pitanju rodne razlike, danas je u tranzicijskim zemljama znatno manje vjerojatno da žena radi nego što je to bilo prije pada komunizma, kaže se u izvještaju. O aktivnom sudjelovanju žena u politici istraživanje navodi kako s najvećim brojem parlamentarnih zastupnica vode Hrvatska, Češka, Estonija i Uzbekistan s 22 do 24 posto, a najmanje je žena u parlamentima Gruzije, Mongolije i Ukrajine, od četiri do osam posto. Ispitanici smatraju da se u zadnje četiri godine korupcija nije smanjila, a cijelo tranzicijsko područje jedinstveno je u ocjeni da su najkorumpiraniji prometni policajci, a za njima slijede zdravstveni radnici. Smanjilo se povjerenje u banke, financijske institucije i strane ulagače, ali je povjerenje u financijske institucije i dalje više nego u zemljama zapadne Europe.

Novo se istraživanje bavilo i pitanjem tolerancije, odnosom prema manjinama. Iako odgovore treba promatrati oprezno, kaže se u istraživanju, jer su ispitanici možda davali socijalno prihvatljive odgovore, nameću se dva bitna zaključka. Prvo, ljudima uglavnom ne smeta ako su im susjedi druge vjere, a najveća je netolerancija u Moldovi, 30 posto. Drugo, ljudima smetaju imigranti i pripadnici druge rase. Nesklonost imigrantima najveća je u Turskoj i viša je od 30 posto, a rasna netrpeljivost najizraženija je u Armeniji i isto je viša od trideset posto.