Šinjorina Smokva: Mi smo zaista krenuli od nule, od onog jednog stabla u našem dvorištu

Sandra Babac i suprug Alan Damjanić danas su na pragu jednog inovativnog proizvoda kojeg su nazvali Šinjorina smokva gricule - malih zalogaja od sušenih smokava u limitiranom izdanju. Ovo je prvi put da spominjem tu inovaciju, otkriva.

"Htjela bih svakako naglasiti posebnost proizvodnje ovoga čim se bavimo“, započinje priču Sandra Babac, vlasnica OPG-a koji stoji iza poznatog brenda Šinjorina Smokva.

Sandra i suprug Alan Damjanić danas su na pragu novog proizvoda - Šinjorina Smokva Gricule, odnosno na engleskom fig bites, malih zalogaje od sušenih smokava u limitiranom izdanju.

"To je prvi put da spominjem ovu inovaciju. Novu, profinjenu verziju osušene, koja će biti proizvedena u ograničenim količinama i dostupna isključivo po narudžbi“, dodaje podsjećajući da se svježa smokva nekad sušila ili pretvarala u marmeladu, a od osušene su se radili smokvenjaci - poznati i kao smokvin kruh ili viški hib. Bila je to posebna delicija za posebne prigode, a jela se najčešće uz bićerin domaće loze.

Brend koji eko markicu ima od 2007. godine, prisutan je na tržištu već 20 godina, a o njegovoj kvaliteti svjedoči i prva Zelena medalja dobivena 2023. godine, zbog predanog rada i uspješne proizvodnje genijalnog proizvoda na bazi smo jednog sastojka.

Početci budućeg brenda
Poduzetnička priča supružnika započela je s nekoliko smokava u dvorištu obiteljske kuće u Poljicima pokraj Zadra. Danas njihov OPG, smješten u zaleđu Nina, broji više od petsto stabala te voćke dvjestotinjak dunja i nekoliko starih sorti jabuka.

Na tom području bura i morska sol često znaju spržiti pupoljke, ali upravo taj prirodni "cvijet soli“ plodu daje njihov poseban, prepoznatljiv okus.

"Međutim, ako se dogodi bura u pogrešnom trenutku kada vam pupovi počnu izvijati, onda se možemo pozdraviti s urodom, ukoliko u što kraćem roku ne otuširamo svako stablo vodom“, priča nam Sandra.

Radila je kao novinarka u zabavnom programu državne televizije, a rođenjem prvog djeteta stigla su i razmišljanja o promjeni životnog smjera.

"Tijekom ljeta provela sam neko vrijeme kod roditelja na selu, u Poljicima, gdje sam jednog dana, sjedeći pred kućom, pogledom zastala na nekoliko smokava koje su dozrijevale na suncu. Osjetila sam žal što će ti plodovi propasti neubrani i pomislila kako bi možda s njima mogla učiniti nešto korisno - ne sluteći da će mi upravo taj trenutak posijati sjeme mojih buduće avantura u poljoprivredi“, otkriva.

Otvorila je nekoliko kuharica jer u to vrijeme internet je još bio u povojima i nije se moglo pronaći mnogo informacija. Kad biste tada upisali riječ “smokva”, uglavnom bi vam se pojavile pomalo škakljive stranice, prisjeća se.

"I tu je počelo sve. Iz toga je izraslo ono čime se bavimo već više od dva desetljeća. Iz obiteljske potrebe i ljubavi prema jednostavnom, prirodnom i domaćem“, kazuje.

Prvu marmeladu skuhala je na starom šporetu, bez recepta i s previše šećera, ali okus ju je oduševio.

"Moj suprug je stavio jedan znak na cestu ispred kuće na užas moga djeda koji mi je rekao "Sandra, što me sramotiš pred selom pred ljudima, što će oni reći?“, opisuje.

Kad je došao prvi kupac, osjećala je nelagodu pri pomisli da bi trebala prodavati vlastite pekmeze. No reakcije su je iznenadile, ljudi su bili oduševljeni, pa je pomislila kako tu ljepotu vrijedi podijeliti s drugima.

Prijelazno razdoblje
Već 2004. posadili su prvih stotinu stabala, a dvije godine kasnije još tristo. Dio zemljišta su kupili, dio dobili na korištenje. Zanimljivo, jednu su građevinsku parcelu pretvorili u poljoprivrednu, što je u Dalmaciji rijetkost.

"Mi smo zaista krenuli od nule. Od one jedne smokve u našem dvorištu. Malo zemlje smo dobili na korištenje, ali dio smo kupovali. Prvih godina nismo imali dovoljno vlastitih stabala; naš je nasad bio malen. Zato smo zamolili ljude u selu koji su imali smokve, a nisu ih brali ni marili za njih, da nam dopuste da uberemo plodove“, prisjeća se Sandra.