Skraćivanje dobavnih lanaca: Četrnaest primjera dobre prakse

Slijedom sve snažnije želje Europe da smanji ovisnost o Dalekom istoku i ‘približi‘ svoju opskrbu i proizvodnju restrukturiranje dobavnih lanaca postalo je imperativ i za logističke i za sve ostale kompanije. Donosimo stoga savjete stručnjaka kako to učiniti što bezbolnije i iskustva kompSlijedom sve snažnije želje Europe da smanji ovisnost o Dalekom istoku i ‘približi‘ svoju opskrbu i proizvodnju restrukturiranje dobavnih lanaca postalo je imperativ i za logističke i za sve ostale kompanije. Donosimo stoga savjete stručnjaka kako to učiniti što bezbolnije i iskustva kompanija koje to već čine
Europa je, pa i svijet, postala previše ovisna o Dalekom istoku, rekao je nedavno ​ HUP-ov predsjednik Mihael Furjan. Znači li to da kompanije, poučene iskustvima geopolitičke i zdravstvene krize u posljednje dvije godine, trebaju reorganizirati svoje dobavne lance? Svakako, reći će svi sugovornici, samo pitanje je kako.

To ovisi o svakom slučaju posebno, ali općenito gledajući, krize i zabrinjavajući nedostatak radne snage prisilit će europske kompanije na skraćenje dobavnih lanaca i preseljenje proizvodnje, ali i na najmoderniju automatizaciju i digitalizaciju uz upotrebu umjetne inteligencije.

Da to nije lako provesti, jasno je i zbog toga što ni jedan dionik opskrbe nije usamljena karika ili otok u cjelokupnome dobavnom lancu od proizvođača do krajnjeg potrošača, kaže izvršni direktor opskrbnog lanca u Tokiću Ivica Pivar. Stvar je u dostupnosti resursa, tržišnim uvjetima i partnerima s kojima tvrtke posluju (kao susjednim karikama). Naime, u idealnim uvjetima najbolji je najbliži dobavljač, ali još mnogo faktora utječe na poslovnu suradnju, poput kvalitete i ugleda koji kompanije stvaraju odnosom prema dobavljačima.

Okretanje prema Europi
Jasno je da sve ovisi o onome što radite. Primjerice, ima kompanija koje su i inače okrenute prema Europi odnosno regiji. Vlasnik i direktor Našega klasja Zoran Šimunić kaže da neovisno o proteklim krizama moraju voditi računa o tome da kupcima nude svježe proizvode s relativno kratkim rokom trajanja, zbog čega su otpočetka usmjereni na kratke dobavne lance. I Press Glass ‘osuđen‘ je na nabavu u Europi, dodaje predsjednik Uprave Igor Vlahović. Kao prerađivač ravnog stakla tvrtka tu sirovinu ne nabavlja na Dalekom istoku jer kao volumna roba zbog dimenzija baš nije pogodna za prekomorski prijevoz s tog kraja svijeta.

Neovisno o tome proizvode li se ili ne proizvode znatne količine sirovina u Europi, ističe da proizvođači na Dalekom istoku, posebice u Kini, barem kad je riječ o osnovnim sirovinama, neće biti toliko konkurentni europskima kao što se pretpostavlja. Istina, zbog poremećaja na tržištu energenata europski proizvodi zaista su manje konkurentni, ali zamjena sirovina proizvedenih u Europi onima izvan nje neće biti toliko brza jer je osim cijene energenata rasla i cijena prijevoza (doduše, sad je ipak nešto niža), što nije mali udio u trošku.

– Osim toga, europska regulativa o ispunjavanju uvjeta kvalitete i poštovanja europskih normi te, u skoroj budućnosti, normi ESG-a za konkurenciju izvan Europe bit će često nepremostiva zapreka – kaže Vlahović.

Dodajmo tomu i nedavno prihvaćenu uredbu Europske unije o odšumljavanju šuma koja obvezuje tvrtke da u svoje proizvode koji se prodaju u Uniji ne ugrađuju sirovine koje su prouzročile uništenje šuma. Primjerice, neće se moći uvesti soja koja je zasijana na površini na kojoj je iskrčena šuma, što će natjerati tvrtke na promjenu dobavljača sirovina koji ne poštuju tu uredbu.

Koliko je orijentacija prema Europi važna, objašnjava i direktorica opskrbnog lanca u JGL-u Zrinka Hauser, koja kaže da su se u proteklom razdoblju koristili alternativnim transportnim rutama. Primjerice, rat u Ukrajini promijenio je model isporuke robe u tu zemlju: sada se kupcima prodaje izravno u zapadni dio zemlje i nemaju više robu u konsignacijskom skladištu.

– Najvažnije je iskustvo stečeno u ovim krizama svijest o tome koliko je važno da se proizvodi na europskom tlu – kaže Hauser, dodajući da je promjenom modela dobavljanja tvrtki trošak porastao za 20-ak posto.

Dakle, jedan od načina skraćivanja dobavnih lanaca svakako je poticanje preseljenja proizvodnje sirovina, poluproizvoda i proizvoda u Europu. Čak i ona tehnološka rješenja koja su bila rezervirana za Daleki istok polako postaju dio tržišta EU-a. Tako je prije dvije godine, u jeku pandemije i pokidanih dobavnih lanaca, njemačka inženjerska i tehnološka tvrtka Bosch otvorila u Dresdenu tvornicu poluvodiča potpuno umreženu 5G mobilnom tehnologijom, vrijednu 140 milijuna eura. Do tada je Daleki istok bio područje na kojem je takva proizvodnja bila isplativija. Istodobno je proizvođač čipova Intel najavio moguća ulaganja u Europu vrijedna čak osamdeset milijardi eura.

Smanjena prednost Azije
Sve je to u skladu s politikom koju slijede EU i SAD, ali i s automatizacijom poslovnih procesa. Naime, kako je rekao osnivač Infineona (proizvođača čipova) Andreas Wittmann, do prije dvadesetak godina ne bi se otvarala tvornica čipova u Europi, ali ‘povećanje automatizacije smanjilo je prednost Azije‘ jer je potrebno mnogo manje radnika.

Vlasnik i direktor konzultantske tvrtke Logiko Antonio Zrilić to zove ‘vraćanjem neke funkcije pod svoje okrilje (backsourcing) ili barem vraćanje u vlastitu vremensku zonu (nearshoring)‘. Taj stručnjak za dobavne lance objašnjava da njihovo restrukturiranje ovisi o mnogim faktorima, uključujući veličinu tvrtke, broj dionika u lancu, vrstu proizvoda ili usluga i geografsku rasprostranjenost, te navodi da tomu treba pristupiti sustavno. Naime, smanjenjem troška i/ili kompleksnosti na jednom kraju lanca često to isto povećamo na njegovu drugom kraju.

Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.