Slavica Singer: Žene su u biznisu samokritičnije i opreznije, muškarci su umreženiji

Sto najvećih hrvatskih kompanija u ženskom vlasništvu, s Liderove liste objavljene, u suradnji s Bisnodeom, u novom tiskanom i digitalnom izdanju, donijelo je zanimljive usporedbe.

Žene su inferiorne prema broju tvrtki (tek svaka dvadeseta između prve na listi Sancta Domenice i stote na listi, Ira Grada, isključivo je u ženskom vlasništvu). No, imaju bolje rezultate od muške konkurencije. Prosječna ženska tvrtka u tom obuhvatu nešto je manja od ostatka prema prihodima i prema broju zaposlenih, ali ostvaruje veću dobit (4,3 milijuna kuna, u odnosu na 3,9 milijuna). Osim toga, svaka 17. tvrtka od tih 2047 završila je 2018. godinu s gubitkom, dok su od sto ženskih tvrtki samo dvije u minusu, od čega je jedna praktički na nuli.

To je povod za razgovor s profesoricom na Ekonomskom fakultetu u Osijeku Slavicom Singer, odličnom poznavateljicom problematike ženskog poduzetništva.

Može li se, na osnovu rezultata Liderovog istraživanja, reći da su žene bolje poduzetnice od muškaraca?
- To je previše crno-bijelo pitanje, ovisi kako mjerite što je BOLJE? Bolje u smislu uočavanja prilike, bolje u osposobljenosti za poduzetničko djelovanje, bolje u spremnosti preuzimanja rizika…U svim tim aspektima poduzetničkog djelovanja postoje sličnosti i razlike između muškaraca i žena, koje su uvjetovane obrazovanjem, kulturološkim vrijednostima – svakako ne činjenicom rodnosti. Najveće svjetsko istraživanje poduzetništva Global Entrepreneurship Monitor (GEM) u kojem Hrvatska sudjeluje od 2002. godine ukazuje da nema razlike u uočavanju prilika, ali ima razlika u intenzitetu pokretanja poslovnog pothvata. U Hrvatskoj, muškarci 1,6 puta češće pokreću poslovni pothvat nego žene, ali ta razlika ne proizlazi iz razlika u motivaciji ili iz razlika u uočavanju prilika, nego je rezultat kombinacije majčinstva, organizacije obiteljskog života (briga o djeci, briga o starijim članovima obitelji uglavnom je na ženi) i kulturološkog konteksta. Statistički nema razlike između 61 posto muškaraca i 50 posto žena koje vide poslovnu priliku u narednih šest mjeseci u sredini u kojoj žive, niti postoji razlika između motivacijskog indeksa – od svih muškaraca koji imaju poslovni pothvat ne stariji od 3,5 godine 63,3 posto je onih koji su to učinili zbog uočene prilike, a od svih žena s poslovnim pothvatom, 59,6 posto je to učinilo iz istog razloga. Zbog nužde je 32,4 posto muškaraca pokrenulo poslovni pothvat i isto toliko žena 32,2 posto žena.

A gdje su ključne razlike?
- Razlike postoje u osjećaju osposobljenosti za pokretanje poslovnog pothvata i u strahu od promašaja – žene su samokritičnije i opreznije. Ali najutjecajnija razlika je u kapacitetu umrežavanja i to kroz dvije perspektive – rodnost i unutar iste rodne grupe između onih koji su inovativniji i oni koji to nisu (mjereno novim proizvodima, novim tehnologijama, orijentiranosti izvozu i novom zapošljavanju). Muškarci pokazuju veći kapacitet umrežavanja od žena. Unutar obje rodne grupe, inovativniji su oni koji se bolje umrežavaju.

To su vrlo snažne poruke za mnoge institucije u Hrvatskoj koje su odgovorne za stvaranje uvjeta u kojima žene mogu ostvarivati svoje poduzetničke aktivnosti ravnopravno s muškarcima. To znači da moraju postojati npr. servisi kojima se dio obaveza u obitelji smanjuje (npr. briga o djeci, briga o starijim članovima obitelji – vrtići, boravak u školi, domovi za starije osobe…), ali i značajnije korištenje prava na rodiljni dopust za muškarce.

Čak 16 od 100 'ženskih' tvrtki s Liderove liste ima sjedište u malim naseljima, izvan općinskih i gradskih središta. Usporedbe radi, među 1000 najvećih samo je 6,7 posto takvih tvrtki. Zašto žensko poduzetništvo bježi na periferiju?
- U gradovima postoji već izbor zapošljavanja nego u malim mjestima, tako da je samozapošljavanje u malim sredinama često puta jedina opcija, posebno za žene (da budu blizu obitelji i ne troše puno vremena npr. na putovanje od kuće do posla.

Indeks žena u biznisu najviše je rastao u recesiji. To smo primijetili i prema upravljačkoj moći na Liderovoj listi 300 najmoćnijih menadžerica. Može li se očekivati novi iskorak i u ženskom poduzetništvu u ovo vrijeme koronakrize, odnosno recesije koja nas čeka?
- Ako pratite procjene međunarodnih institucija (Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke) očekuje se jači pad gospodarstva širom svijeta nego što je bilo očekivano u travnju ove godine. To će dovesti do gubljenja radnih mjesta u mnogim djelatnostima, ne svim, ali to će biti i prilika za razvoj nekih djelatnosti koje se u značajnoj mjeri mogu osloniti na digitalnu tehnologiju. U takvim situacijama će se pojačati ulazak u poduzetničku aktivnost ne samo zbog uočene prilike, nego još više i zbog nužde (npr. zbog gubitka posla). Ali to znači da je preživljavanje takvih poslovnih pothvata rizičnije i tu su žene manje konkurentne, jer imaju veći strah od promašaja od muškaraca. To dalje znači da profesionalna infrastruktura (centri za poduzetništvo, inkubatori, akceleratori), ali i Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora, moraju analizirati svoje usluge i nuditi sofisticiranije usluge za pomoć onima koji će ulaziti u poslovni pothvat iz nužde, kako bi im se pomoglo u smanjivanju rizika od poslovnog promašaja.

Pripremate li novu strategiju ženskog poduzetništva i u čemu se ona razlikuje, odnosno u čemu bi se razlikovala od dosadašnjih?
- Iako postojeća strategija ženskog poduzetništva za razdoblje 2014-2020. završava, ne znam što se događa s pripremom nove strategije. U svakom slučaju već je trebala biti pripremljena. Čini mi se da se čeka na strategiju svih strategija – nacionalnu razvojnu strategiju, s kojom se kasni već desetljećima. Mislim da se strategija ženskog poduzetništva za novo programsko razdoblje 2021-2027. mora fokusirati na radikalno smanjenje jaza između muškaraca i žena u pravu na ostvarenje poduzetničkih ambicija – a to ne znači samo osigurati jamstva ili kredite za ženske poslovne pothvate, nego početi od obrazovanja na svim razinama sa ciljem mijenjanja vrijednosnog sustava (žensko – muški poslovi, očevi na rodiljnim dopustima…), pa investirati u infrastrukturu za olakšanje obiteljskog života (vrtići, dnevni boravak u školama, domovi za starije osobe…), osigurati specijalizirane usluge za inovativne poslovne pothvate, umrežavanje. Pristup ovakvim uslugama, novcu kroz jamstva i kredite, fondove rizičnog kapitala treba osigurati i za žene korištenjem kvotnog pristupa (ako smo još na toj razini), ali nikako kroz segregirane pristupe 'samo za žene'. Moj san je da više ne bude ovakvih segregiranih strategija, nego da to bude zajednička strategija za one koji žele pokrenuti i razvijati svoj poslovni pothvat, bez obzira na rodnost.