Slom domaće proizvodnje za zdravstvo

Hrvatskom zdravstvu očito ne trebaju hrvatski proizvodi. Medicinska oprema i uređaji – sve je podređeno uvozu, kaže Stjepan Turek. Udio domaćih proizvođača u ukupnoj prodaji linearno pada, pa trenutačno drže samo dvadesetak posto zdravstvenog tržišta. Je li kasno za reanimaciju domaće proizvodnje specijalizirane za zdravstvo?

Domaću proizvodnju za potrebe zdravstva strana je konkurencija gotovo u potpunosti dotukla i istisnula s hrvatskog tržišta. Sa 47 proizvođača do rata, broj domaćih u tom segmentu proizvodnje pao je na 17 koji mahom tek preživljavaju. Tržišni udio kontinuirano im pada u korist uvoznika s enormnim rastom prodaje u hrvatskom zdravstvenom sustavu kojem troškovi iz godine u godinu rapidno rastu. Lijekovi su tek dio unosnog kolača jer zdravstvu trebaju, primjerice, i specijalna sredstva za čišćenje prostora, pranje ruku i bolničkog tekstila, poseban instrumentarij i uređaji... Među ostalim, proizvodnja ortopedskih pomagala ili rendgen filmova nekad razvijena u nas, sada je davna povijest.

“Nelikvidnost je uništila male proizvođače jer ne mogu čekati godinama da im se plati. Naš proizvođač ne može proizvoditi, plaćati kredite i plaće, ako mu neka bolnica troškove ne podmiri dvije godine. A to je naš realitet. Tko može izdržati taj teret?”, kaže Stjepan Turek, savjetnik za istraživanje i razvoj u Uredu predsjednika HGK-a.

“Nacionalna svijest i u ovom je slučaju totalno zatajila. U nepovoljnim uvjetima poslovanja zadnjih desetak godina, prvenstveno zbog nepoštivanja rokova plaćanja, izgubljena je bitka na slobodnom tržištu iako su proizvođači u Hrvatskoj imali dominaciju posebno u proizvodnji lijekova i pomoćnih medicinskih proizvoda. Nelojalna konkurencija iskoristila je priliku, snizila cijene i osvajala tržište, dok su domaći proizvođači zatvarali pogone i ukidali proizvode koji se danas masovno uvoze.

U takvoj trci domaći proizvođač ne može ulagati u infrastrukturu i istraživanje, tehnologije zastaruju, jer se bori s preživljavanjem, pa tako i gubi bitku”, objašnjava Turek i dodaje kako udio domaćih proizvođača u ukupnoj prodaji linearno pada, sa 57 posto zastupljenosti domaćih proizvođača na našem tržištu prije rata, aktualan je udio nešto iznad 20 posto domaćih na domaćem tržištu.

Troškovi porasli 320 posto

Podaci Hrvatskog društva za rukovođenje i upravljanje u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju govore o zamjetnom padu prodaje proizvođača u Hrvatskoj. Pliva je, primjerice, s gotovo 29 milijuna prodanih pakiranja lijekova u 2005. godini, lani pala na nešto više od 21 milijun. U tom je razdoblju bitno pala i veleprodajna cijena - sa 20,78 na 13,78 posto, a pale su i maloprodajne cijene pod pritiskom strane konkurencije. Belupo je čak povećao prodaju za oko 1,5 milijuna pakiranja, ali je zato pao u veleprodajnim cijenama.

Istodobno, drastično je porastao broj izdanih recepata i njihove vrijednosti. S više od 20,5 milijuna izdanih recepata vrijednih blizu 1,1 milijun kuna 1994. godine, lani je broj izdanih recepata za lijekove dosegnuo 43,2 milijuna, a vrijednost 3,4 milijuna kuna. Po osiguranoj osobi u HZZO-u lani je izdano 10 recepata, dok je u vrijeme rata, s pola milijuna izbjeglica, taj prosjek bio upola manji. Prema istom izvoru, sveukupni troškovi zdravstvene zaštite od 1994. do 2008. godine porasli su za vrtoglavih 320 posto. Riječ je samo o troškovima HZZO-a, bez iznosa koji idu izravno preko Ministarstva zdravstva, a u ukupni zbir nisu uračunati ni krediti Svjetske banke.

“Hrvatskom zdravstvu očito ne trebaju hrvatski proizvodi. Medicinska oprema i uređaji – sve je podređeno uvozu. Domaću proizvodnju uopće ne cijenimo, ne potičemo i ne razvijamo. Troškovi u zdravstvu rastu, zbog niza razloga, a domaći proizvođači proizvoda za zdravstvo od toga nemaju gotovo ništa. Pojele su ih multinacionalne kompanije. Zbog nelikvidnosti nisu mogli održavati tekuću proizvodnju, isplaćivati plaće, i budući da godinama ne mogu naplatiti račune, ne mogu biti ni konkurentni u tim uvjetima. Nelikvidnost 'spretnim dječacima' omogućuje da rade što su zamislili i vjeruju da je tako najbolje”, smatra naš sugovornik i podsjeća kako su u takvim prilikama uvoznici postupno preuzimali tržište kojim danas vladaju i diktiraju potrošnju potpomognuti uspješnim marketingom koji često nije u funkciji dobrog zdravlja pučanstva.

Stranim proizvođačima vrata širom otvorena

Turek ističe kako je prednost domaćih proizvođača često upravo činjenica da su mali pa time i jeftiniji u troškovima. No, kako je zdravstveno osiguranje sve podredilo nižoj cijeni, veli sugovornik, bilo koji inozemni proizvođač može doći na naše tržište, ponuditi manju cijenu i male proizvođače u jednoj godini pomesti i preuzeti tržište. Čak i oni koji prate trendove, osuvremenjeni su i imaju kvalitetne proizvode, nerijetko “izvise” jer ne mogu pružiti dodatne pogodnosti uz konkurentnu cijenu kao veliki dobavljači.

“Investicija stranih proizvođača kroz damping cijenu polučila je rezultat i osigurala dobit. Tim više što Hrvatska nije beznačajno tržište, s obzirom na to da se preko naše zemlje penetrira i na istočna tržišta. U funkciji smo multinacionalnih kompanija koje prodaju svoje proizvode. Orijentirali smo se na skupu, a zapostavili jeftinu medicinu. Nije problem u roku od sedam dana započeti proizvodnju flastera, ali veledrogerije odlučuju hoće li i čije proizvode uzeti u prodaju”, kaže bivši ravnatelj HZZO-a. Napominje i kako su bolnice sve podredile novim investicijama i održavanju postojećeg, često se nekontrolirano zadužuju i ulaze u investicije koje se neće uspjeti amortizirati ili profunkcionirati. Sve to odražava se i na njihovu (ne)likvidnost, kroničan problem svakoga sektora.