Spas je u prodavanju znanja, a toga nema bez ulaganja u istraživanje i razvoj

Unatoč lošim makroekonomskim uvjetima i pokazateljima, u Hrvatskoj postoje i posluju tvrtke koje ne samo da uspješno odolijevaju izazovima tržišta već su i svojevrsni biseri na globalnoj razini. A jedno im je zajedničko - stvaraju inovativne proizvode i u prosjeku polovicu svojih prihoda ostvaruju u inozemstvu.

Hrvatska je zemlja nekonkurentne radne snage, nestabilnog poreznog sustava i još nedovoljno poticajne poduzetničke klime, izložena je sve jačem odljevu mozgova, a investitori je zaobilaze u širokom luku.

Država je šest godina u recesiji i, kako je slikovito definirano u nedavnom HUP-ovu istraživanju o gospodarskim očekivanjima - "ovo više nije kriza, ovo je stanje". Pa, ipak, unatoč lošim makroekonomskim uvjetima i pokazateljima, u Hrvatskoj postoje i posluju tvrtke koje ne samo da uspješno odolijevaju izazovima tržišta već su i svojevrsni biseri na globalnoj razini. Tehnix, Genos, IN2, Predionica Klanjec, Šestan-Busch, Starco iz Belog Manastira, Centrometal iz Macineca, Inchoo iz Osijeka, Knauf iz Knina samo su neke od puno malih i srednjih tvrtki čiji se proizvodi nalaze na gotovo svim kontinentima. Tim tvrtkama jedno je zajedničko - stvaraju inovativne proizvode i u prosjeku polovicu svojih prihoda ostvaruju u inozemstvu. Ako se malo bolje rasčlani struktura njihova poslovanja, ispada da najuspješnije hrvatske kompanije zapravo prodaju pamet strancima. A da bi u tome bile uspješne moraju ulagati znatna sredstva u istraživanje i razvoj.

I to je ključ njihova uspjeha."Hrvatsko gospodarstvo ima veliki problem s produktivnošću mjerenom novostvorenom vrijednošću po zaposlenom, a što je posljedica nekonkurentnosti proizvoda i usluga, kako na svjetskom, tako i na domaćem tržištu. Ključni čimbenici koji donose povećanje novostvorene vrijednosti su inovacijske aktivnosti, kako na poboljšanju i stvaranju novih proizvoda tako i na poboljšanju i stvaranju novih procesa koji pridonose uštedama, ali i na novim kreativnim poslovnim odnosima u tvrtki i na tržištu", stoji u zaključku nacrta nacionalne strategije inovacija Republike Hrvatske. U usporedbi s nekim zemljama Europe to izgleda ovako: Hrvatska na godišnjem nivou u istraživanje i razvoj ulaže 0,8 posto BDP-a, dok taj postotak u Finskoj iznosi 2,8 posto, u Japanu 2,9 posto, u Sjedinjenim Državama 2 posto, u Velikoj Britaniji 1,6 posto, u Francuskoj 1,3 posto...

S obzirom na ne baš sjajne makroekonomske prognoze većine stručnjaka za sljedeću godinu, tvrtke sljedbenici modela ekonomije koji se svodi na prokušani recept "uvezi jeftino, prodaj skupo" nemaju se dugoročno ničem dobrom nadati. Šanse za opstanak i razvoj imaju samo poduzetnici čije domicilno tržište čini Europska unija s pola milijarde potencijalnih kupaca. Jedan je događaj proteklog tjedna ukazao da se nešto i u Hrvatskoj pomiče po tom pitanju. Senat zagrebačkog sveučilišta donio je odluku o osnivanju spin off tvrtke koja će se baviti obradom vode za piće i otpadnih voda, što uključuje fizikalno-kemijske analize vode, razvoj novih tehnologija, projektiranje te nadzor i puštanje u pogon postrojenja za obradu voda.

Tvrtka je nazvana CoTech (Comprehensive Water Technology), a vlasnici su Sveučilište (20 posto) i Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije (80 posto). Zasluge za ovaj potez Sveučilišta svakako pripadaju novoj upravi na čelu s rektorom Damirom Borasom, koji je svoj tim doveo Miljenka Šimpragu, otvorivši novu prorektorsku poziciju za inovacije, transfer tehnologija i komunikacije. Upravo je Šimpraga prije nekoliko godina kao profesor na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu potaknuo osnivanje prve spin off tvrtke koja se bavila ekološkim uzgojem jarića. Tvrtka iz objektivnih razloga nije zaživjela, ali kao što je profesor Šimpraga izjavio prilikom predstavljanja CoTecha, ne očekujmo da će sve tvrtke opstati, no ako od njih 10 na tržištu opstane pet, to je odličan rezultat.

Ako CoTech i propadne, to neće umanjiti vrijednost ove inicijative koja je zapravo poziv za suradnju znanstvene zajednice i gospodarstva. Jer upravo bi to mogao biti jedan od putokaza za izlazak iz dugogodišnje gospodarske apatije u Hrvatskoj. Komercijalizirati potencijal koji čine dugogodišnje znanstvene spoznaje tako da se znanje pretoči u konkretan tržišni proizvod, pristup je koji bi mogao znatno povećati ukupni udio ulaganja u istraživanje i razvoj.