Šuker strane jahtaše časti sa 150 milijuna eura

Nautički turizam jedan je od rijetkih sektora u hrvatskom gospodarstvu koji je bez prevelikih potresa prebrodio veći dio aktualne krize o kojoj već mjesecima bruje političari, poduzetnici i sindikalci.

Već u prvoj polovini ove godine zabilježen je porast dolazaka stranih ljubitelja mora za 7,5 posto, a očekuje se da će drugi dio godine samo “pojačati” taj broj. Iako je riječ o biznisu u kojem se godišnje uprihodi najmanje 800 milijuna eura, što čini između 10 i 15 posto ukupnog turističkog prihoda u Hrvatskoj, potpuno je nelogično da ponajprije Ministarstvo financija s Ivanom Šukerom na čelu, odnosno djelatnici njegove Porezne uprave, ne znaju ubrati još barem 150 milijuna eura od dugoročnog oporezivanja jedrilica i jahti pod stranom zastavom koje se nalaze u jadranskim marinama. Predstavnici HUP-ove Udruge nautičkog sektora nedavno su na skupu u Šibeniku više puta naglasili da se, prema procjenama, u našim marinama nalazi oko 30 tisuća inozemnih plovila čiji vlasnici nisu platili porez ni u jednoj članici Europske unije, te su svoju “flotu” praktično sklonili u Hrvatsku koja je, kao država izvan EU-a, za njih bila i ostala porezna oaza. Računica je jednostavna i govori sljedeće: Hrvatska bi već sada vlasnicima tih brodova morala ponuditi mogućnost plaćanja poreza na dodanu vrijednost po znatno nižoj stopi od aktualnih 23 posto, čime bi se osiguralo da plovila nakon ulaska naše zemlje u Uniju ne odu u neku drugu europsku luku.

Naime, tijekom pretpristupnih pregovora s Bruxellesom već se moglo zatražiti uvođenje privremene (niže) stope PDV-a za plovila, pri čemu u HUP-u ističu da najbolji primjer za to dolazi s Malte, koja je od EU-a uspjela dobiti privremeni “nautički” PDV od šest posto, čime su tamošnje vlasti ostvarile dvostruku korist: strani vlasnici jahti posegnuli su za malteškom zastavom i tamo platili PDV, a proračun je dobio dodatnu injekciju. Kad bi Hrvatska iskoristila tu mogućnost, čak i s PDV-om od 10 posto, u državni proračun jednokratno bi se uprihodilo spomenutih 150 milijuna eura. Nautički turizam dugoročno bi Hrvatskoj mogao donositi i više od milijardu eura godišnje, ponajprije izgradnjom marina i broja vezova u kontroliranim uvjetima, te podizanjem cijena vinjeta za strane nautičare koje su sada vrlo nerazmjerne s pojedinačnom vrijednošću brodova. Jedna od brojnih nerealiziranih strategija razvoja tog sektora, koji je vrlo atraktivna karta za potkusurivanje u dnevnopolitičke svrhe, u realnim je okvirima predviđala izgradnju novih 15 tisuća vezova do 2018. godine. Međutim, do sada je izgrađeno samo 1000 mjesta za brodove, i to u (i)legalnim marinama. Puno prostora za bolje punjenje državne blagajne ima i u naplati vinjeta strancima, jer se, primjerice, za brodicu od četiri metra dužine, vrijednu nekoliko tisuća eura, pri uplovljavanju u Jadran plaća “namet” od 420 kuna, dok za 60-metarsku megajahtu od nekoliko desetaka milijuna eura vinjeta košta − 4210 kuna.

Mnoštvo je, dakle, mogućnosti za dodatne prihode nacionalnog proračuna, samo se začahureni birokratski i porezni aparat mora udaljiti od isključivog udaranja po novčanicima “malih” ljudi, te potražiti novac na tržištu koje se samo nudi.