Sve manji udio industrije u BDP-u

Mnogi se građani u javnim istupima zauzimaju za reindustrijalizaciju Hrvatske, jer smatraju vrlo štetnim što se industrijska proizvodnja u zemlji sažima i što je njena vrijednost iz godine u godinu sve manja u odnosu prema bruto domaćem proizvodu.

Kritičari osobito prosvjeduju zbog nestajanja industrije zato što imaju dojam da se industrija seli u druge zemlje pa hrvatski građani, kupujući i trošeći industrijske proizvode, zapravo zapošljavaju ljude u drugim, umjesto u vlastitoj zemlji, navodi se u tjednom glasilu ST Investa. Napominje se da to međutim nije točno, jer podaci pokazuju da je pad vrijednosti industrijske proizvodnje u odnosu prema BDP-u globalni fenomen, a ne samo pošast razvijenih i srednje razvijenih ekonomija. Tako analitičari ST Investa kažu da se udjel industrije u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti (BDV) u Hrvatskoj snizio na niže od petine, ali, što je još zanimljivije, financijsko posredovanje i posredovanje u prodaji nekretnina donosi mnogo višu bruto dodanu vrijednost nego industrija. Čak i javna uprava i poslovi obrane čine gotovo isti udjel u strukturi kao industrijska proizvodnja! »Klasične« usluge bez financijskih i bez građevine - trgovina, ugostiteljstvo, prijevoz, komunikacije... - zajedno također osjetno nadmašuju industriju i jedino je poljoprivreda znatno manja, baš kao i drugdje u svijetu, ističe se u analizi ST Investa. Navode i da se čak u industrijski najrazvijenijoj zemlji svijeta, SAD-u, udjel industrije prema BDP-u u posljednjih 40 godina smanjio sa 24 na samo 12 posto. Ali ni SAD-u se nije dogodilo da se njegova industrija samo preselila u zemlje s jeftinijom radnom snagom, jer je istodobno udjel industrije prema BDP-u cijeloga svijeta bez SAD-a pao sa 28 na 16 posto. Analitičari ST Investa stoga ističu da nije, dakle, riječ o tome da se industrija seli iz jedne države u drugu, iz jednog dijela svijeta u drugi, nego se događa to da čitav svijet postaje gospodarstvo u kojem najveći dio novostvorene vrijednosti donose usluge. U tom smislu ni tvrdnja kako »se ovdje više ništa ne proizvodi« zapravo ne stoji ni za jednu državu u svijetu. Naime, u svima se njima i dalje proizvodi sve i svašta, samo mnogo učinkovitije nego prije.

Glavni razlog zašto se smanjio udjel industrijske proizvodnje u društvenom proizvodu i dodanoj vrijednosti je taj što je povećanje produktivnosti u proizvodnji trajnih dobara jako snizilo cijene tih proizvoda u odnosu prema cijenama usluga i u odnosu prema ukupnom dohotku kućanstava, zaključuje se u analizi ST Investa.