Svjetska banka i UNDP: Hrvatska ne zna što bi s nezaposlenima

Hrvatska politika tržišta rada kojom bi se trebalo poboljšati zapošljavanje, odnosno ublažiti učinci krize, ne samo da je neadekvatna kriznim vremenima, nego su i one mjere koje se provode vrlo ograničenoga obuhvata, odnosno premali broj nezaposlenih od njih ima koristi. Ovakav zaključak proizlazi iz izvješća Svjetske banke i UNDP-a "Socijalni utjecaj krize i jačanje otpornosti", predstavljenog prošloga tjedna, u kojem se ukazuje na brojne nedostatke, ali se Vladi sugeriraju i opcije koje bi mogle dovesti do poboljšanja situacije ma tržištu rada.

Naime, glavni izazov za politiku ovdje je spriječiti da se gubitak zaposlenja pretvori u marginaliziranje nezaposlenog na tržištu rada, koje tako često dovodi do trajnog siromaštva. Snažna povezanost rezultata tržišta rada i siromaštva upućuje na činjenicu da bi u vrijeme krize dodatne mjere borbe protiv siromaštva trebale biti usmjerene na novonezaposlene. Njima bi se, s jedne strane, trebalo pokušati osigurati privremenu dohodovnu potporu i poboljšanje mogućnosti zapošljavanja, a s druge, spriječiti rizik dugotrajne nezaposlenosti i s njom povezanog propadanja vještina i volje za rad.

Međutim, u Hrvatskoj se općenito premalo izdvaja za programe tržišta rada, kako pasivne (naknade) tako i aktivne (obrazovanje, javni radovi, subvencije) – s potrošnjom od 0,4 posto BDP-a koliko je namijenjeno ovim programima, Hrvatska je na samo europskom dnu. Odnosno to je znatno manje od izdvajanja u zemljama EU-a sa sličnom razinom dohotka poput Mađarske, Poljske ili Slovačke, koje na programe tržišta rada troše od 0,6 do 1,2 posto BDP-a, poručuje izvješće Svjetske banke. S druge strane, u bogatim europskim zemljama poput Nizozemske u ove se svrhe izdvaja oko 2,5 posto BDP-a, a u Belgiji čak oko 3,3 posto.

Četiri opcije za zapošljavanje
Kad je konkretno riječ o aktivnim mjerama tržišta rada koje uglavnom obuhvaćaju javne radove, obrazovanje iobuke, proračunom za 2010. za to je planirano 125 milijuna kuna, isto kao i 2009., što je možda tek polovica potrebnoga iznosa. No, naznaka poboljšanja ipak ima, barem prema podacima Ministarstva financija o izvršenju državnog proračuna u prvom polugodištu, prema kojima je za aktivnu politiku zapošljavanja u prvom dijelu godine izdvojeno 26,1 milijun kuna više od plana. No, više je nego očito da je to je daleko od potrebnih ulaganja.

"Programi aktivne politike tržišta rada prije krize obuhvaćali su oko 3 posto nezaposlenih, što je u 2009. palo na 2,5 posto. Te brojke jasno upućuju da su ovi programi u Hrvatskoj ciljani na odabrane skupine radnika i da nisu korišteni u svrhu smanjenja nezaposlenosti, odnosno promicanja zaposlenosti u vrijeme krize", upozorava se u izvješću. Inače, dosad su spomenute aktivne mjere uglavnom bile namijenjene osjetljivim skupinama nezaposlenih koje se najteže zapošljavaju, odnosno dugotrajno nezaposlenima.

Stručnjaci Svjetske banke sugeriraju četiri opcije za bolji utjecaj politike tržišta rada na rezultate zapošljavanja u krizi: Na prvom mjestu je povećanje izdataka za programe za tržište rada, kao i povećanje njihova obuhvata. No, tu treba uspostaviti ravnotežu između fiskalnih i socijalnih naknada. "Državni je proračun za vrijeme trenda pada ograničen, a s druge strane rastuća nezaposlenost sigurno će prerasti u rastuće siromaštvo. Stoga je važno odrediti prioritete potrošnje. Usto, kada je proračun ograničen, a nezaposlenost raste, treba proširiti samo one programa tržišta rada koji pozitivno utječu na prihode nezaposlenih ili na njihove šanse za zapošljavanje", ističe se.

Druga opcija jest da se kombinacije programa prilagodi kriznim uvjetima, jer nisu svi programi i njihovi paketi prikladni za svako vrijeme. Tako bi, smatraju stručnjaci Svjetske banke, u vrijeme pada gospodarstva vlada trebala razmotriti povećanje programa koji kompenziraju slabu potražnju radne snage. Da bi troškovi za tržište rada bili fiskalno održivi, tu mjeru moglo bi pratiti privremeno smanjenje programa koji su namijenjeni rješavanju strukturalne nezaposlenosti. Drugim riječima odgovori na pad potražnje radne snage mogle bi biti privremene potpore radnicima koji su ostali bez posla, a nemaju prava na naknade za nezaposlenost. Tu se misli na osobe koje tek ulaze na tržište rada i danas spadaju među najpogođenije krizom. Nadalje, tu je i mogućnost subvencioniranog zapošljavanja (subvencije za zapošljavanje, naukovanje, skraćeno radno vrijeme i smanjenje doprinosa za socijalno osiguranje).

Treća je opcija bolja regionalna raspodjela sredstava aktivnih programa na tržištu rada, za što se čak može izraditi i odgovarajući algoritam. Rezultat bi trebao biti da regije u kojima je rast nezaposlenosti veći od prosjeka dobiju i veći dio sredstava.

Četvrto, rezultate ovih programa treba pratiti i ocjenjivati kako bi se poboljšala njihova djelotvornost. Naime, nije vjerojatno da će svi oni pozitivno utjecati na mogućnosti zapošljavanja, pa zato one koji se pokažu uspješnima treba proširiti, a one čiji se utjecaj pokaže slabim - smanjiti ili im promijeniti koncepciju. No dosad u Hrvatskoj nije bilo međunarodne evaluacije aktivnih mjera tržišta rada, već su institucije koje su ih provodile same sebe evaluirale.