Tko rano štedi, sigurniju starost grabi

Prosječno očekivano trajanje života muškarca u Hrvatskoj je 72,5 godina, a za žene čak 79,3. Istodobno je prosječna dob umirovljenja muškarca 64 godine, a žene 60 godina. Hrvatska već niz godina bilježi i negativan prirodni prirast: udio djece u dobi do 14 godina samo je 15,4 posto, a udio osoba starijih od 65 godina porastao je na 17,3 posto. Suočeni s takvim podacima, svi koji danas rade moraju se zapitati: hoće li državni mirovinski sustav moći isplaćivati imalo pristojne mirovine? Odgovor osiguravateljskih društava je jasan: bez dodatne štednje za mirovinu ili životnog osiguranja nema mirne starosti.

No, većina hrvatskih građana kao da se s time ne slaže ili to ne razumije. U prva četiri mjeseca ove godine, prvi put od 1999., tržište životnih osiguranja je u padu. Ukupna premija je 780 milijuna kuna, što je oko dva posto manje nego u istom razdoblju lani. Prethodnih godina životna osiguranja rasla su po prosječnoj stopi od 17 posto godišnje, dvostruko brže od cijelog tržišta.

Nedovoljna svijest
Uzroci sadašnjeg pada mogu se naći svakako i u financijskoj krizi, osobito u smanjenom kreditiranju, jer su stambeni krediti i s njima povezane police životnog osiguranja bili snažan pokretač rasta. Dio kapitala građana odlio se i u oročenu štednju, potaknut rastom kamata i prinosima koji kratkoročno nadmašuju prinose životnog osiguranja. No, osiguravatelji smatraju da im klasična štednja nije izravna konkurencija jer je životno osiguranje dugotrajna investicija. Najvećom preprekom ipak smatraju nedovoljnu svijest građana o važnosti štednje i osiguranja za kasnu dob.

S tržišnom penetracijom manjom od jedan posto i prosjekom od 101 dolara premije po glavi stanovnika, od čega četvrtinu čine životna osiguranja, Hrvatska se ubraja u slabo razvijena tržišta. Potresi na tržištu kapitala većini su građana ulaganja u dionice učinili neprivlačnima, što otvara širi prostor za životna osiguranja. Novi Zakon o osiguranju prisilio je osiguravatelje na konzervativnu politiku ulaganja, što znači da najmanje 50 posto novca od premija moraju ulagati u državne obveznice. Tako je životno osiguranje razmjerno najsigurniji oblik dugoročnog ulaganja, koji donosi koristi ne samo pojedincu, nego i državi, kao potpora obveznom mirovinskom sustavu.

Konzervativnije je sigurnije
Ni država, međutim, još nije prepoznala koristi, što potvrđuje i porezni tretman polica životnog osiguranja, kaže Snježana Bertoncelj, predsjednica Uprave Erste Sparkassen osiguranja. Životno osiguranje, naime, nije stvarna porezna olakšica, nego je plaćanje poreza samo odgođeno do trenutka naplate police. Stoga Bertoncelj apelira na državu da izjednači porezni tretman životnog osiguranja s trećim stupom mirovinskog sustava, što uključuje i olakšice za poslodavce. Poreza su oslobođeni i prihodi od kamata na štednju, što također daje kratkoročnu prednost štednji nad životnim osiguranjem, no Snježana Bertoncelj ipak ne smatra da to nužno implicira potrebu uvođenja poreza na štednju jer bi takav potez imao šire makroekonomske posljedice.

Zbog njihove kratkoročnosti štedne i oročene depozite, koji sada čine 83 posto štednje u Hrvatskoj, banke mogu samo djelomice konvertirati u dugoročna ulaganja, kaže članica Uprave KD životnog osiguranja Andrea Radić. A upravo su dugoročna ulaganja najbolja zaštita od rizika, što ona potkrjepljuje podatkom da je aktiva životnog osiguranja potkraj 2008. godine iznosila 9,2 milijarde kuna, tek nešto manje od aktive otvorenih investicijskih fondova (9,5 milijardi). Međutim, aktiva investicijskih fondova u prošloj se godini više nego prepolovila, dok je kapital uložen u životna osiguranja zbog konzervativnije strukture ulaganja mnogo bolje podnio snažne burzovne oscilacije, pa je na godišnjoj razini smanjen tek za desetak posto. I Andrea Radić smatra da se u Hrvatskoj premalo štedi, te upozorava da je s plaćanjem životnog osiguranja bolje početi što ranije.

Pad oko tri posto
Pad premije životnog osiguranja u ovoj godini predsjednik Uprave Allianza Boris Galić vidi kao priliku da se osiguravatelji vrate klasičnim policama osiguranja, umjesto strukturiranih štedno-investicijskih proizvoda. Zato životno osiguranje ima perspektivu u Hrvatskoj, vjeruje Galić, a potvrdu vidi i u podatku prema kojem trenutačno imamo samo 0,28 polica po glavi stanovnika, a prosjek u SAD-u i Zapadnoj Europi je oko 1,5 polica.

Pritisnuti negativnim trendovima, osiguravatelji mijenjaju svoje ponašanje, kaže Željko Jukić, direktor Sektora životnih osiguranja u Croatia osiguranju. Zbog rasta nelikvidnosti sve ih je više koji nude odgodu plaćanja premije i do godinu dana, fleksibilniji su oko promjena uvjeta osiguranja, a najavljuju i zajmove klijentima s razmjerno povoljnom kamatom od 7,5 do devet posto. Do kraja ove godine Jukić očekuje pad ukupne premije životnog osiguranja od oko tri posto, smanjenje profitabilnosti i prihoda, te povećanje troškova reosiguranja. No, već u sljedećoj godini može se očekivati pozitivan preokret, a u 2010. i snažniji uzlet. Sadašnja kriza, uvjeren je Jukić, neće imati značajnije dugoročne posljedice na životno osiguranje, koje će, kada kriza mine, opet postati pokretač razvoja cijelog tržišta osiguranja.