Treba li ukinuti paušalni porez? Rasprava o novom modelu oporezivanja obiteljskog smještaja

Uključiti obrtnike, male poduzetnike i iznajmljivače u donošenje odluka koje se tiču njihova poslovanja, a povećanje poreza mora biti predvidljivo i najviše 10 posto u odnosu na dosadašnje stope. Dakle, paušal iznajmljivaču može narasti jednim potezom s primjerice 800 na 880 eura, a ne na 1400 eura. Dio je to onoga što će danas u Ministarstvu financija na sastanku s ministrom Tomislavom Ćorićem tražiti predstavnici udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače (SMOI), udruge Glas poduzetnika te obrtnika paušalaca.

Podizanje donjeg praga iznosa paušala za dvije skupine najrazvijenijih turističkih općina i gradova po indeksu turističke razvijenosti očekivano je donijelo mnogo polemike i negodovanja brojnih iznajmljivača koji su obuhvaćeni Vladinim antiinflacijskim mjerama.

Ukinuti paušal
Novo podizanje nameta velikoj većini iznajmljivača definitivno nije naišlo na odobravanje, no za sobom je povuklo i pitanje samog načina oporezivanja obiteljskog smještaja. Tako je dubrovački gradonačelnik Mato Franković (HDZ) kazao kako treba ukinuti paušalni porez na kratkoročni najam, a umjesto njega uvesti 10 posto poreza na ukupan promet. Iz Vlade su, međutim, kazali kako se o tome trenutačno ne razmišlja.

U udruzi Spasimo male obiteljske iznajmljivače su pak popisali na koji način neke od europskih zemalja zapravo oporezuju obiteljski smještaj i usporedili porezni tretman tog oblika turizma s Hrvatskom.

Pokazalo se da se u zapadnoeuropskim zemljama kratkoročni najam tretira kao gospodarska aktivnost i porez se gotovo uvijek plaća na stvarno ostvareni financijski prihod umanjen za troškove. Međutim, zapadne zemlje imaju vrlo visoke neoporezive pragove ili automatske porezne olakšice kako bi zaštitile male iznajmljivače bilo kroz limit prihoda bilo kroz broj dana iznajmljivanja.

Tako je, recimo, Italija je uvela strožu kontrolu preko platformi, ali je zadržala jasne financijske i količinske pragove, pa se može iznajmljivati najviše do četiri nekretnine u istom poreznom razdoblju da bi se to smatralo “privatnim obiteljskim iznajmljivanjem”. Ako iznajmljivač iznajmljuje pet ili više nekretnina, zakon ga automatski prisiljava na otvaranje tvrtke. Španjolska nema paušal po krevetu, već zaradu od kratkoročnog najma ubraja u opći godišnji dohodak od imovine. Iznajmljivač koji je rezident EU-a porez plaća po stopi od 19 posto, ali isključivo na čistu dobit, dakle netoiznos. Španjolska dopušta malim iznajmljivačima da od brutoprihoda odbiju sve stvarne troškove: kamate na stambeni kredit, račune za struju i vodu, oglašavanje na platformama, troškove čišćenja, pa čak i amortizaciju nekretnine po stopi od tri posto godišnje od vrijednosti građevine. Neke regije poput Andaluzije ili Kanara s druge strane ne ograničavaju obiteljske prihode, već uvode ograničenje na broj dana iznajmljivanja ako se nekretnina želi iznajmljivati bez profesionalne licence.