U EU pala cijena ribe 30 posto, u nas ostala ista!

U mediteranskim zemljama zbog pada potražnje pada i cijena ribe, no naši trgovci, unatoč manjem prometu, ne slijede takav trend. Posljednjih je mjeseci zbog manje kupovne moći građana riba jeftinija na tržnicama u Italiji, Španjolskoj i Grčkoj, a ruši se i nabavna i prodajna cijena. Ipak, iako se većina hrvatskih trgovaca očito nema namjeru odreći dijela svoje marže, u nas je riba još uvijek uglavnom nešto jeftinija nego, primjerice, u Trstu.

- Cijene u Italiji padaju, no još uvijek su više nego kod nas. Tamo su, naime, kod uvođenja eura cijene naglo skočile, a sada su, i s ovim padom, još uvijek veše nego kad je nacionalna valuta bila lira - kaže magistar ekologije Aron Smešny, inače i stručnjak za ribarstvo.

Cijena ribe u Italiji posljednjih je mjeseci u prosjeku pala za 20 do 30 posto, potvrđuje vlasnik tršćanske ribarnice “Da Claudio” Claudio Petrachi. Morski plodovi za koje je specijalizirana njegova ribarnica su lignje, vrhunska plemenita riba, inćuni i školjke vongole koje Talijani rado kupuju, pa tako i uzgajaju, a i jeftiniji su i do pedeset posto.

Kovač i škarpina
- Vongola je znala otići i za šest eura, a sada je najniža cijena tri eura po kilogramu - istaknuo je Claudio koji se unatoč padu cijena ne žali na zaradu jer su pale i nabavne cijene. Za usporedbu, u Rijeci se inćuni prodaju po cijeni od oko 20 kuna, no zna ih se naći i po manje od 10 kuna, a lignje su od 70 do 80 kuna. U Italiji kvalitetna bijela riba, kovač ili škarpina, stoji oko 20 eura po kilogramu. “Domaći” primjerci nekada su dosezali cijenu od gotovo 40 eura po kilogramu, a sada su pali ispod 30 eura. U Hrvatskoj se pak škarpine, kovači ili divlji brancini kupuju za 200-250 kuna po kilogramu.

- U Italiji su definitivno pale cijene. Ribari su prije ove krize na tamošnjim burzama ribe za kilogram oslića mogli dobiti osam do devet eura, a sada je cijena do 5,80 eura - kaže Romeo Mikičić, ribar koji gotovo 20 godina svoj ulov izvozi u Italiju. Objašnjava i da Talijani svojim izlovom pokrivaju tek 40 posto svojih potreba, a ostalo uvoze. I Španjolska dosta uvozi, no i tamo je kriza, pale su cijene i potražnja. Ima gotovo iste cijene kao i Italija, a i oni sada uvoze manje jer je pala potrošnja. Talijani od nas uvoze samo količinu za koju su sigurni da je mogu prodati.