U mjestu s 919 stanovnika niknulo 50 vila s bazenima

Vila "Strišnja", peterosobno zdanje u prostranom dvorištu s bazenom od 40 kvadrata, u vlasništvu obitelji Smolić-Ročak, samo je jedna od čak 50 vila s bazenima u mjestu Debeljaku.

"Strišnja" je dobila ime po nadaleko poznatoj debeljačkoj i sukošanskoj slasnoj i jedinstvenoj trešnji, kojom su domaćini počastili čak i papu Ivana Pavla II. za njegova posjeta Zadru 2003., a kod Ročkovih taj lokalni izraz za ovo voće ima i sasvim simbolično značenje – spojena su stara vremena, u kojima su Debeljačani živjeli gotovo isključivo od poljoprivrede i polja, i novog doba, koje je počelo prije tri, četiri godine, kad se u ovo mjesto na velika vrata uselio – turizam.

Sve bi bilo uobičajeno s tom pričom o ekspanziji tog profitnog posla i gotovo serijskim preuređenjem starih kuća, te gradnjom bazena i vila, da je Debeljak, mjesto s 919 stanovnika, u "prvom redu do mora". Ali nije.

Nalazi se tri, četiri kilometra od mora, u Ravnim kotarima, u zaleđu daleko poznatijeg i odavno turistički aktivnog općinskog središta Sukošana, kroz koji ste Jadranskom magistralom proputovali barem jednom u životu, a da niste ni znali da Debeljak, nova zvijezda na turističkoj karti Dalmacije i Hrvatske, uopće postoji.

I po svojem urbanističkom rasteru Debeljak je čisti primjerak Ravnih kotara: prostrane okućnice imanja s glavnom obiteljskom kućom i više pomoćnih, gospodarskih objekata, a između imanja puno, baš puno slobodnog, za vrtove iskorištenog i neiskorištenog prostora.

Polja, voćnjaci, maslinici i vinogradi uglavnom su u polju, blizu sela, ali izvan njega. To bogatstvo prostora mjesta s pet, šest udaljenih zaselaka i brežuljcima s kojih puca pogled dolje na more, na Sukošan i Bibinje te najveću marinu na Jadranu, D-Marine, bio je zlatni kapital za razvoj seoskog turizma u kojem Debeljačani svojim gostima nude mir i odmor, plodove sa svojih polja, pregršt domaćinske ljubaznosti u kojoj gost nije tek statistički broj mjerljiv isključivo eurima, ali i vrhunski komfor novouređenih vila s bazenima. Sve, naime, imaju četiri zvjezdice osim jedne, nove, koja ih ima svih pet.
Kako je počelo?

– Danas zapravo više i ne znamo kako je sve počelo – kaže nam Filip Dražić, mladi zamjenik dugogodišnjeg načelnika općine Sukošan Ante Martinca, koji je Filipu prepustio ulogu našeg vodiča i domaćina jer je i sam Debeljačanin.

– Vjerojatno je netko prije tri, četiri godine krenuo prvi tako što je u dvoru izgradio bazen pa poslije ponudio turistima, a onda su i drugi vidjeli, pa su se stare kuće počele preuređivati, ljudi su iskoristili sredstva Ministarstva turizma za gradnju bazena, pa su se počele graditi i nove kuće.

Došli su i investitori "sa strane", kupili zemlju i izgradili vile. Evo, zadnji je izgrađen kompleks "Vile Dalmacija 365" s osam vila u koje je investirao jedan zagrebački investitor. Još do prije koju godinu ovdje ste kvadrat zemlje mogli kupiti za dvadesetak kuna, sad je cijena već između 50 i 70 eura.

I nije čudno da se u Debeljaku geometrijskom progresijom razvio seoski turizam. Ovo mjesto nudi mir sela, ali iz njega gotovo pješice možete začas do Sukošana, plaže i mora ili tamošnjih restorana. A selo je nekoliko minuta udaljeno od "Kalmetine", odnosno autoceste, ali i Zračne luke, te desetak minuta od Zadra.

Nije Debeljak jedino mjesto u zadarskom zaleđu i u Ravnim kotarima u kojem se zadnjih godina brzinom svjetlosti razvijao ruralni turizam.

Ovdje bi bilo pošteno spomenuti da je davna vizionarka današnjeg ravnokotarskog seoskog turizma, još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bila Nera Čorić, baka danas svjetski poznatog i uspješnog tenisača Borne. Gospođa Nera, tada dugogodišnja tajnica Turističke zajednice grada Zadra, obnovila je naslijeđeno, stoljećima staro imanje u selu Prkosu, u susjedstvu Debeljaka, i uspješno ga ponudila turistima.

Istina je ipak da se nova ekspanzija te vrste turizma u Ravnim kotarima dogodila zadnjih šest, sedam godina i po ugledu na ruralni turizam u Istri, gdje su s tom pričom počeli puno prije.

Darko Smolić-Ročak, vlasnik vile "Strišnja" s početka ovog teksta, 12 je godina bio zamjenik sukošanskog načelnika i objasnio nam je kako se ipak nije sve u Debeljaku dogodilo samo od sebe.

– U Debeljaku nakon rata nije bilo ni vode, ni asfalta, ni dovoljno struje, interneta nije bilo do prije koju godinu, pa je Općina Sukošan godinama ulagala u infrastrukturu mjesta prvenstveno zbog mještana, a ne turizma posebno.

Iako sam još davno, u nekoj radijskoj emisiji svojim Debeljačanima preporučio da počnu "štemati" svoje stare kužine i konobe jer da će ovdje turizam stići kad-tad – govori Smolić-Ročak.

– Poklopilo se da se s infrastrukturnim opremanjem mjesta dogodio i interes za seoskim turizmom i da je ovaj kraj dobio dobru prometnu povezanost s cijelim svijetom.
Svega u polju ima

– Pa ste se i vi ostavili politike i krenuli u turizam..? – pitamo.

– Ma ne. Ja sam krenuo nakon svih, tek ove godine. Supruga Tanja je nositeljica OPG-a, u polju nema što ne uzgajamo i prodajemo, imamo i štand na pijaci u Zadru, ali smo u obiteljskoj kući imali viška stambenog prostora. I troje nezaposlene odrasle djece.

Odlučili smo skupiti sav novac koji smo imali i sav radni potencijal cijele obitelji i od jedne smo kuće napravili dvije – jednu za nas, jednu za turizam. U njoj je peterosobni stan s tri kupaonice, salom za bilijar, samo vidite koliko je tu dvora, bazen, dječje igralište, tamo gdje je komin sagradit ćemo još jednu ljetnu kužinu...

Svi smo se dali u ovaj posao. Svi u obitelji govorimo barem jedan jezik, možemo komunicirati na engleskom, njemačkom i talijanskom, a gostima smo uvijek na raspolaganju. I nudimo im sve što u polju uberemo, a u čemu oni s guštom uživaju. I evo, krenulo je dobro, kuća je bila iznajmljena od 31. svibnja do prije dva dana, sredina je listopada, a za dogodine već imamo bukirano čak šest tjedana – govori Smolić-Ročak.

Dugo i s osobitim zadvoljstvom govorio nam je o tome kako goste dočekaju "stolom dobrodošlice", na kojem uvijek ima slavonskog kulena, paškog sira, vlastitih pečenih maslina, domaće višnjevače, kako svaku ekipu koja kod njih boravi počaste barem jednim "oproštajnim" ručkom ili večerom s domaćom spizom ispod peke ili s gradela, nekima i više kad se dogovore, kako i gosti znaju i njih počastiti kakvim ručkom, kako se s njima sprijatelje i teško rastaju, kako iza svakog društva ili obitelji pamte zgodne anegdote i dobru atmosferu, te kako često promijene plan izlaska pa uopće ni ne odu do Zadra ili Sukošana, nego uživaju u miru prostrane sjenice uz bazen.

Svi bi ostali još koji dan duže, jer se domaćini nisu prema njima ponijeli po onoj "daj pare, evo ti ključ, a ja odo...". A bilo ih je iz Irske, Australije, Engleske, Belgije, Italije, Njemačke, Slovačke... Ostaju najčešće po tjedan dana. A tjedni najam cijele kuće gosti plaćaju 1500 eura prije i poslije sezone, te 2800 eura u glavnoj sezoni. To su uglavnom i uobičajene cijene najma vila u Debeljaku.

Dugogodišnji direktor Turističke zajednice općine Sukošan Niko Milošević objasnio nam je da se u Debeljaku ostvaruje tek pet posto turističkog prometa općine Sukošan. U Debeljaku je ove godine do sada ostvareno na 290 kreveta 12.000 noćenja, a u cijeloj sukošanskoj općini na 4500 kreveta čak 300.000 noćenja, i to bez onih nautičarskih u "D-Marine".

Jer, Sukošan je već desetljećima razvijao i razvio turizam, sukošanske vile i apartmani također su godinama po više mjeseci godišnje stalno popunjeni. TZ ulaže u niz ljetnih, turistički atraktivnih pučkih manifestacija, bilo za odrasle bilo za djecu, ovoga ljeta bilo ih čak 40-ak, a Milošević ih naziva malima.

Stranci ne vole zvijezde

– Jednom smo pogriješili pa smo u Sukošan jednog ljeta doveli sve hrvatske zvijezde, od Olivera do Severine. Potrošili smo sav novac TZ-a, ali i shvatili da to naše goste uopće ne zanima – govori Milošević.

– Više ih zanimaju naše brudetijade i feštice četvrtkom, dakle, ono u čemu se prepozna autohtonost, i prigode kada dođe do kontakta između mještana i gostiju. E, takvi gosti dolaze i u Debeljak i nije neobično da se tu sada razvija turizam.

To nisu tranzitni gosti kakvi stižu u Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik, nego oni koji žele mir, odmor i najbolje od kraja u koji su stigli. A mi smo baš tamo blizu Debeljaka uredili kroz šumu 10 kilometara dugu trim-stazu, uređujemo našu dugu plažu Tusticu uz Magistralu između Sukošana i Sv. Petra, nudimo razne sportske i sadržaje za djecu, potenciramo domaću gastronomiju pa imamo i nekoliko vrhunskih restorana i konoba.

Želimo gosta koji će se ovdje duže zadržati i poželjeti se vratiti i dogodine. A Debeljak, kao spoj plave i zelene Hrvatske, i sada je sa svojim luksuznim vilama, mirom i tišinom nešto po čemu smo kao turistička općina postali drugačiji.

Glavu punu dobrih dojmova – rijetko novinar naleti na neku ovako pozitivnu i optimističnu priču – još nam je nafilao, onako usput, donačelnik Dražić:

– Ni iz Debeljaka ni iz Sukošana nitko ne odlazi. Nitko ovdje ne traži posao vani i svi žele ostati jer svi imaju posla. Ako hoće, naravno. Znate koji nam je najveći problem? Vrtići. Nemamo gdje sa svom djecom, vrtići su i u Sukošanu i u Debeljaku prepuni, pa ćemo morati graditi jedan novi, veliki, nadam se sredstvima iz EU-a jer ovako više neće moći.

Možda ovo s vrtićima i jest problem, ali, ruku na srce, onako baš zgodan, drag i simpatičan problem. Još kad bi uz novi vrtić izgradili i kakav bazen, da se djeca uče još dok su mala...