U Njemačkoj je za samo 140 sati 'isprintana' zgrada. Hoće li takva gradnja biti standard?

Sloj po sloj, umjesto ciglu na ciglu. Kuća je gotova u roku od 140 sati, koliko traje rad pisača, objašnjava Hans-Jörg Kraus, direktor naručitelja radova Kraus Grupe. U zgradi na mjestu bivšeg sjedišta američkih oružanih snaga u Europi nalazit će se podatkovni centar

Najveća tiskana zgrada u Europi duga je 53 metra, jedanaest metara široka i devet metara visoka. Tiskanje je počelo u travnju, a ovaj tjedan potekla je zadnja betonska tinta. Vertikalni elementi – mahom zidovi – mogu se napraviti za svega 140 sati rada, navodi tvrtka PERI 3D Construction, uključena u projekt.

poster
No tisak se morao često prekidati kako bi se obavili fini radovi, tako da se zadnji sloj stavljao poslije nekih mjesec dana.

Hans-Jörg Kraus je fasciniran 3D printanjem. Godine 2020. prva kuća u Njemačkoj tiskana je u Beckumu u saveznoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija. Kad je čuo za nju, pomislio je: 'I ja to želim.'

Došlo je vrijeme i za to, a njegov serverski hotel treća je potpuno odobrena 3D tiskana zgrada u Njemačkoj. 'Oduvijek sam imao ogroman instinkt za igru. I to je upravo motor koji me pokreće u procesu 3D ispisa', kaže Kraus.

Umjetničke slobode arhitekata bile su veće nego inače zahvaljujući trodimenzionalnom printanju. Bilo je to neobično gradilište - buku nije stvaralo mnogo strojeva, već jedan takozvani portalni pisač. Škripeći i zveckajući, pritiskao je sloj betona na onaj ispod pomoću crijeva i tlačne mlaznice. Gotovo kao špricanje kreme na tortu. Mlaznica prska sloj po sloj posebne betonske smjese i tako gradi zidove koji su valoviti, a odozgo izgledaju kao pravokutnik s krivuljama. Takvi oblici nisu mogući u konvencionalnoj gradnji.

Iako tehnologija postoji već dva desetljeća, zgrade iz 3D printera još su rijetkost. Prema proizvođaču ove tehnologije, tvrtki COBOD, svega 130 objekata većih od deset četvornih metara napravljeno je zaključno s prošlom godinom. Od toga je čak 55 nastalo upravo prošle godine.

Jedan od razloga za spor razvoj je to što još nisu utvrđeni točni standardi po kojima se gradi, objašnjava za Deutsche Welle Arnaud Perrot, profesor građevinarstva na Sveučilištu Južne Bretanje u Francuskoj. On kaže da je bez tih propisa teško uvjeriti vlasti da su takve građevine stabilne.

Pa čak i ako se usvoje jedinstveni standardi, printanje zgrada još mora napredovati kako bi se tom metodom gradili i visoki objekti.