Udruženi pelješki vinogradari s vinarijom Palihnić došli i na kinesko tržište

Obitelj Palihnić okupila je čak 165 kooperanata s područja Pelješke župe i Kune Pelješke. Udruženim snagama prosječno godišnje proizvedu oko 700.000 litara kvalitetnog i vrhunskog vina, a u rodnijim godinama i do 900.000 litara.

Vinarija pod nazivom "Pelješki vinogradar" u vlasništvu obitelji Palihnić predstavljena je na vinskoj tribini "Vrijeme za..." koju vodi Vjekoslav Madunić u HKD Napredak u Zagrebu.

Na predstavljanju je u ime vinarije, iza koje stoji 300 godina tradicije, bio Stanko Štambuk, partner zadužen za promociju vinarije i za prodaju vina, koje osim na domaće tržište, izvoze u niz europskih zemalja te Kinu, Japan i Australiju.

Posebnost ove vinarije, koja je krenula sa 20.000 litara je u kooperaciji jer su Palihnići okupili čak 165 kooperanata s područja Pelješke župe i Kune Pelješke. Tako udruženim snagama prosječno godišnje proizvedu oko 700.000 litara kvalitetnog i vrhunskog vina, a u rodnijim godinama i do 900.000 litara. Grožđe se prerađuje u vinariji ove obitelji u Kuni Pelješkoj, a vode ju Anto i sin Goran, koji je odnedavno vlasnik i direktor vinarije.

Plavac mali za Kineze koji ne podnose jake tanine
Kako se čulo, poslovna filozofija ovoga dvojca ujedinjenog s direktorom prodaje Štambukom je, uz plasman na domaće tržište pretežito u retailu, izvoz u europske zemlje (Belgija, Njemačka, Estonija, Litva, Poljska, Slovenija), te zemlje Dalekog istoka, Kinu, Japan i Australiju. Trenutno taj izvoz, kaže Štambuk, čini oko 15 posto ukupne proizvodnje, a cilj je dostići brojku 25 koja bi garantirala stabilnu proizvodnju. Vinarija svojim suradnicima kupuje sredstva za održavanje i zaštitu vinograda, a isplate su u dogovorena vremena te njeguju obiteljski odnos.

Palihnići u svom vlasništvu imaju oko 100.000 loza na 10 hektara, sadnja metar na metar, godišnje je to prinos od 12 tona, a ukupno prerade kooperantskog grožđa još 150 tona. Pozicije na kojima se uzgaja su: Dingač, Postup, Podobuč, Oskorušno, Donja banda...

Sommellier Tomislav Jakopović započeo je predstavljanje pet vina s Roseom od plavca malog iz 2019 godine. Konstatirano je da je dobro posloženo, suho, s mirisima i okusom jagode i maline. Vino je imalo vremena za sazreti i to se vidi, kaže Nenad Trifunović. Nije upotrijebljen ekvivalentan naziv, inače nekada čest u Dalmaciji opolo, jer mlađa publika koja najčešće pije ovu vrstu je naviknuta na internacionalni naziv rose. "Ima 12.5 posto alkohola, ali nisu naporni kod ovoga vina. Dapače", ističe Jakopović.

Slijedio je plavac mali selekcija sa 15 posto alkohola. Bordo boja je sugerirala čvrste tanine međutim u okusu vino nije takvo. Čini se kao da je u masulju bilo i prosušenih bobica, miris karakterističan vrlo dobar, osjeti se i ostatak šećera koji nije velik. "To je drugo najprodavanije vino ove vinarije", istaknuo je Štambuk.

Inače, on je otkrio da vinarija inače ovo vino dotjerano na 13 posto alkohola i sa većim sladorom, kako zahtijeva kinesko tržište, uspješno izvozi pod etiketom Red Dragon. U maloprodaji na našem tržištu ovaj plavac košta oko 60 kuna.

Postup iz 2019 sa 15,5 posto alkohola je sa pozicije Podobuč u selu Postup. Ovdje vinarija ima 4.000 trsova u svome vlasništvu. Konstatirano je da ima i nedozrelih tanina koji ne smetaju, uz cijeli niz epiteta mirisu i okusu vina. Kod ovoga vina se razvila diskusija o barriqueu kao jednom od pomoćnih alata u konačnom oblikovanju vina.

Dingač i postup su proizvod stare škole sa Pelješca
Anto Palihnić je vinar stare škole koji izbjegava prejaki okus drva. Vino u novim hrastovim bačvicama ostaje 4 do 6 mjeseci, a poslije odležava dalje u rostfraju. Vinarija ima oko 50.000 litara postupa i dingača u bariku koji se sukcesivno, nakon prodaje određenih količina, nadopunjavaju. Ovo vino u velikim prodajnim lancima košta oko 90 kuna. Imaju 16 etiketa, a među njima i Hajdučko vino od maraštine ili rukatca, koji je na Pelješcu zamijenio zlataricu, jer je ova sorta bila presjetljiva na bolesti, ističe Štambuk.

O Dingaču 2019 sa čak 17 posto alkohola, Jakopović kaže da je njegova boja dublja, a jasno se vidi ta distinkcija između postupa i dingača. Na nosu su to zreli mirisi, kasno brano, osjeti se intenzivni ekstrakt, ovo je modernije rađeni dingač, što je dobar iskorak na tržištu koje traži pitka vina, a posebno se to odnosi na crna vina gdje dominira vranac u većim pakiranjima.

U dingaču se, koji među istinskim vinoljupcima ima daleko više poklonika od postupa, uz ordinarno crno bobičasto voće osjeća i miris kadulje. Cijena od oko 100 kuna u maloprodaji je prava vrijednost za ovo vino, a mogla bi biti i viša, jer položaja dingača na Pelješcu, odnosno vinogorja, okrenutih jugu ima samo 47 ha, dok je takvih položaja postupa još i manje do 25 ha. To znači da dingača sad ponovno ima 25 vagona grožđa, nakon što je ga je filoksera bila više nego li prepolovila. Vinarija Pahlinić godišnje buteljira 30.000 boca postupa i 20.000 dingača.