Ulaganje u biciklističke staze, nova vrijednost turizma. Živi suživot biciklista i vozača na Cresu, Krku, Lošinju, Pagu i Rabu

Vjerujemo da će u vremenima koja dolaze, outdoor koji u sebi sadržava sve ono što u svojim misijama i vizijama želi i cjelokupnost hrvatskog turizma, imati sve veći udio u našem »turističkom kolaču« jer ono što nudi priroda kvarnerskih otoka ide u sam vrhunac ne samo Mediterana, nego i mnogo širih prostora

Ako se neko područje može nazvati rajem za outdoor aktivnosti, onda su to kvarnerski otoci, dakako slično se može ustvrditi za sve veća jadranska kopna okružena morem, no Kvarner je zbog kompaktnosti prostora i mogućnosti brzog i jednostavnog prelaska s otoka na otok dodatno atraktivan. Kad govorimo o raznolikosti, konfiguraciji, pa i prilici da se vlastite mogućnosti na nekom dobrom brdskom biciklu isproba za kratko vrijeme na više otoka, nema ga do Kvarnera. S Cresa je do Krka svega 20 minuta plovidbe, a iako duže, ni putovanje od Valbiske do Lopara nije ni najmanje zamorno. Dolazak u Novalju, a može se ne samo direktnom trajektnom linijom nego i brodicom iz Raba do Luna što je dodatno zanimljivo iskustvo, prava je senzacija jer krajolik koji pruža Pag jedinstven je i neponovljiv. Nije loša ni katamaranska kombinacija iz Rijeke do Malog Lošinja, ili Novalje, pa po otocima na dva kotača, u tom slučaju treba provjeriti prima li katamaran bicikle. Zahvaljujući predanom radu i istinskoj posvećenosti svojoj Bogom danoj prirodi, turistički su radnici otoke Kvarnera premrežili stotinama kilometara staza koje su prilagođene biciklistima. Ima ih jednostavnije konfiguracije, Krk je u tome najdalje otišao, kao i ponekih ekstrema, kako po napornim usponima, tako i po skoro downhill strminama, ali generalno jako dobru priču može si složiti kako biciklistički početnik, obitelj s malom djecom, tako i oni žestoki iskusnici kojima je svako brdo lako savladivo. Baš kao što nemaju strah pred bilo kakvom se nizbrdicom našli.

Koliko lijepi bili Cres i Lošinj, svakako i njihov cjelokupni arhipelag, nije baš jednostavno biti biciklistom na njima. Posebno ne na Cresu koji se na predjelima iznad Belog, točnije nedaleko Križića, na impresivnom Sisu, uzdiže do 639 metara iznad mora. S devet metara višom Goricom stigao je čak i do druge pozicije kad govorimo o visovima svih jadranskih otoka – nedostižna je dakako bračka Vidova gora koja se protegnula skoro do 800 metara iznad mora. Lošinj je pitomiji, uvjetno rečeno jer pravi otočni planinski masiv tu je Osoršćica, čiji je najviši vrh Televrin stigao do 588 metra nad morem. Kad govorimo o Osoršćici, govorimo i o vjerojatno našoj najstarijoj turističkoj outdoor destinaciji budući da je prva staza uređena prije skoro 140 godina u povodu posjeta Rudolfa Habsburga.

Ekstrem nad ekstremima

Cres i Lošinj sa završetkom na Iloviku karakterizira još jedna velika zanimljivost i privlačnost za ljude koji obožavaju provoditi fizičke aktivnosti u jedinstvenoj prirodi, u ovom slučaju s fantastičnim vidicima na čitav Kvarner. Primjerice već spominjani Sis je oduvijek kota, svjedoče tome i arheološki nalazi, s koje se jednostavno kontrolirao čitav zaljev. Zanimljivost koju najavljujemo je u osnovi pješačka staza Apsyrtides ukupne dužine 149 kilometara koju hikeri dijele u desetak etapa. Iako se prema nekim iskustvima dugotrajna, višednevna pješačenja mogu izvesti i u etapama od po 20 i više kilometara, konfiguracija Apsyrtides staze to ne dozvoljava te se sugerira hodati ne više od 10 do 12 kilometra na dan. Apsyrtides kreće s najsjevernije točke Cresa, punte Jablanac, mada nemali broj njezinih gostiju počinje usponom s Porozine, dok joj je cilj na rtu Radovan, najjužnijem dijelu Ilovika. I tu ima izuzeća – dio outdoraša staje na jugu Lošinja te se vraća prema Porozini. Priča je u osnovi postavljena za pješake koji se nakon povratka danima ne mogu oporaviti od upijene ljepote, ali nemali je broj onih najsnažnijih i najiskusnijih biciklista koji su je također prošli. Dakako, često u varijanti kad bicikl ide na rame, a i oni sami postaju pješacima. Spust sa Sisa se teško izvodi i pješice, dok je na dva kotača ekstrem nad ekstremima. Velik je broj gostiju koji automobil ostavljaju u Porozini, da bi se – posebno u slučaju biciklista – vratili autobusom, onom jednom jedinom linijom koja jednom tjedno ne skreće prema Mergu, nego prolazi nepravedno zapostavljenim sjeverom Cresa, fantastičnom Tramontanom. Ono što doživljavaju ljudi koji prolaze Apsyrtides – put je ustanovljen još u antička vremena – uistinu je nestvarno u svakom smislu. Vrijedna je tu arheologija, pa labirinti, nevjerojatne promjene flore i faune koja obiluje silno namnoženim divljim svinjama i jelenima lopatarima kao i prilično pitomim njihovim potomcima. Poznato je da na Cresu i Lošinju nema zmija otrovnica, kako je krenulo sve je manje i divljači jer se ona, posebno ako kod sebe imate nešto hrane, tvrdog kruha primjerice, ponaša sasvim pitomo. Kad je riječ o flori nema čega nema, predjela koji mirišu po smilju i kušu, bjelogorice koja će vam stvoriti ugođaj kao da ste na Učki, ali i tipično mediteranske makije i ostalog bilja koje simbolizira Mediteran. Bajkerske ture na Cresu i Lošinju moraju prolaziti i klasičnim cestovnim pravcima koji na nekim predjelima, Dragozetići – Križić – Beli, ili predio oko Predošćice koji istina uskoro kreće u rekonstrukciju, predstavljaju pravu, nemalu opasnost po sve sudionike u prometu. Svakako istaknuli bismo i klasične bicikliste, nerijetko i s prikolicama u kojima prevoze djecu, koji idu na putovanja Europom, pa tako i kvarnerskim otocima. Koji, ma koliko izazivali divljenje, unose i nemalo panike među vozače. Da, i za njih su vidici koji se prostiru s Cresa jedinstveni i neponovljivi, ali dolazak do njih je jako opasan.