Unatoč sljepoći, Vjekoslav je ostvario san o vlastitoj tvrtki

Vjekoslav Jemić Virovitičanima je poznat kao pristupačan, skolon šali vratar zgrade Virovitičko-podravske županije i ureda Državne uprave, njegovog radnog mjesta na kojem je proveo punih dvadeset godina. No oni koji su u posljednjih pet godina kupili ili renovirali kuću i stan i trebala su im PVC vrata, prozori, rolete ili komarnici, Vjekoslava će prepoznati kao vlasnika tvrtke Vjeko-promet d.o.o., koju je 2014. godine osnovao sa suprugom Željkom, s kojojm ima dvoje djece, i u kojoj danas radi desetak ljudi. Riječ je o uspješnoj tvrtki koja 90 posto materijala uvozi i zatim veleprodajom plasira na tržište te radi po cijeloj Hrvatskoj. I sve to ne bi bilo tolkiko neobično da Vjekoslav nije potpuno slijep.

– Ne vidim ništa. Vid sam gubio postupno u djetinjstvu, a razlog je visoki očni tlak, glaukom. Do petog razreda osnovne škole sve sam radio normalno – igrao nogomet, pisao, čitao. No tada je bolest napredovala. Prošao sam nekoliko operacija kojima su mi liječnici pokušali spasiti vid. Prvo sam uspio doživjeti neki osjet svjetlosti, ali kroz par godina i on se izgubio – priča Vjekoslav. Nakon osnovne škole, završio je četiri godine u Centru za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" u Zagrebu.

– Još nisam ni završio školu, a već sam počeo raditi kao telefonist u Državnoj upravi. Tu sam radio dvadesetak godina. Budući da sam oduvijek navikao raditi, poželio sam krenuti u nešto svoje, nešto naše – objašnjava san o vlastitoj tvrtki, koji se pretvorio u uspješnu stvarnost.

– Hvala Bogu, posla ima. Imamo klijente iz cijele Hrvatske. Imamo montažere koji putuju, kombi nam je skoro svakih dva-tri dana u Zagrebu na dostavama i montažama. Uz veleprodaju PVC stolarije, bavimo se i izradom prozora, vrata, komarnika, rolokomarnika, sami izrađujemo klupčice, rolete, sve – objašnjava nam poduzetnik Vjekoslav u izdvojenom pogonu u Čemernici.

Vjekoslavu mobitel ne prestaje zvoniti. Supruga Željka, njegova desna ruka, zadužena je za "papirologiju", pisane narudžbe i pitanja oko carine, koja su, budući da su samo lani imali 190 uvoza, gotovo uvijek aktualna. Vjekoslav je pak glavna logistika. On dogovara materijale, dimenzije, poslove, montažu.

– Srećom, lako pamtim imena i podatke pa zapamtim i kupca kojeg sam imao prije dvije, tri godine. Ljudi mi se javljaju i po nekim preporukama, kojih se uvijek sjetim – govori nam Vjekoslav, a zatim se obraća djelatniku kojemu kaže kako mora pronaći Salamander vrata za jednog naručitelja, s "nadsvjetlom od 40 centimetara". Dobro pamćenje ovom uspješnom poduzetniku pomaže snaći se u moru podataka o dimenzijama prozora ili vrata, vrstama materijala i premazima, detaljima narudžbe. S lakoćom izračunava cijene i daje preporuke o vrstama materijala. U prosjeku je, kaže, oko deset sati dnevno za telefonom, u pregovorima, narudžbama, dogovorima.
– Meni ništa nije teško. Unatoč tome što ništa ne vidim, smatram da mogu svašta raditi. Čovjek treba biti uporan i tada nema nikakvih prepreka. Ja, recimo, dečkima odem pomoći istovariti kamion sa stolarijom, kao i utovariti stvari u kombije kad treba. Nije to uopće problem – poručuje vrijedni Vjekoslav te naglašava kako posebno hvala ide supruzi, njegovoj vrijednoj partnerici, zbog ogromne podrške, razumijevanja i poštovanja.