Uzgoj orašastog voća poprima sve više maha kod domaćih voćara

Uzgoj orašastog voća u posljednje vrijeme poprima sve više maha kod domaćih voćara, premda bi površine mogle biti još veće.

Kako ističe, primjerice, dr. sc. Aleksandar Stanisavljević, s Poljoprivrednog fakulteta Osijek, površine pod ovim kulturama trebale bi biti veće, a voćari ne bi smjeli ovisiti samo o proizvodnji jabuka i sličnog voća.

O orašastim plodovima razgovaralo se i proteklog vikenda u Belom Manastiru, na jedanaestom znanstveno-stručnom savjetovanju hrvatskih voćara s međunarodnim sudjelovanjem, a koje su suorganizirali Hrvatska voćarska zajednica i Poljoprivredni institut Osijek, u suradnji s Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim centrom za poljoprivredu, hranu i selo, Institutom za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita te Zagrebačkom udrugom voćara.

O ozbiljnosti proizvodnje orašastih plodova govore i podaci Savjetodavne službe prema kojima su na području Slavonije i Baranje, orah i lješnjak zastupljeniji od, primjerice, kruške, marelice i breskve.

Orah se, naime, uzgaja na 522 hektara, a lješnjak na 474 hektara. Najzastupljenije su višnja (885 hektara), jabuka (824 hektara), i šljiva (551 hektar). Što se Baranje tiče, lješnjak i orah nešto zaostaju pa lješnjaka ima na 59 hektara, a oraha na 24 hektara.
Turska diktira otkupnu cijenu

Jedan od većih proizvođača lješnjaka u Baranji je OPG Domagoj Dropulić, koji je lijesku posadio na približno 17 hektara.

- Počeo sam 2005. godine, kada sam posadio deset hektara lijeske. Godinu dana kasnije posadio sam daljnjih 5,5 hektara, a 2007. godine još 1,8 hektara - kaže Domagoj Dropulić, naglašavajući kako je prvi značajniji komercijalni rod došao 2013. godine, budući da je prethodna godina bila izuzetno nepovoljna za lješnjak zbog vrlo niskih temperatura. Godišnje proizvede između 1500 i 2000 kilograma lješnjaka u ljusci. Tvrdi, naime, kako urod varira od godine do godine.

- Lješnjak cvate od prosinca do ožujka i niske temperature mu ne odgovaraju. Stoga je važan položaj plantaže, koja ne bi trebala biti u nizinama - objašnjava, naglašavajući kako struka savjetuje podizanje plantaža na nadmorskim visinama iznad 150 metara. Osim toga, dodaje, lješnjak ima alternativnu rodnost, dakle jedne godine daje više, druge manje. U Hrvatskoj, nastavlja Dropulić, postoji nekoliko otkupljivača, a dio njegovog lješnjaka završava u Italiji.
Pomogla i država

- Riječ je o burzovnoj robi, pa burza, odnosno tržište, formira i njegovu cijenu, najviše tursko, budući da je Turska najveći proizvođač. Kakva je cijena tamo, takva je i dalje - kaže, ističući kako je u protekle dvije godine cijena bila odlična, ali će ona već ove godine biti manja. Koliko, još se ne može reći. Na upit kako je zadovoljan odnosnom države prema proizvođačima lješnjaka, kaže kako se korektno ponašala u vrijeme podizanja nasada. Osobno je zadovoljan odnosom države prema proizvođačima. Voćarima preporuča sadnju lijeske, ali uz maksimalno korištenje struke i slušanje savjeta.

Dropulićeva plantaža, inače, nalazi se na jednom od najljepših mjesta u Baranji, na Banskoj kosi, nedaleko od beljskog vidikovca.

A struka kaže kako Hrvatska još uvijek ne proizvodi dovoljno lješnjaka za svoje potrebe, nego velik dio potrebnih količina uvozi. Kanditorska industrija dosta lješnjaka uvozi iz Turske, jer to su lješnjaci malog promjera, koji su prije svega zanimljivi u proizvodnji čokolada.

Što se Baranje tiče, Ruža Skenderović iz belomanastirskog dijela Poljoprivredne savjetodavne službe kaže kako je lijeska isplativa kultura (premda jabuka drži primat), uz uvjet da je riješeno tržište.

- Nije toliko zahtjevna što se tiče, primjerice, zaštite, a u Baranji su agroekonomksi uvjeti povoljni za uzgoj lijeske - kaže, dodajući kako su jedini problem visoke razine podzemnih voda.

Slaže se da joj odgovaraju nadmorske visine više od većine baranjskih, ali dodaje kako za sada nije bilo većih problema. No, dodaje, to ne znači da će se lijeska na nižim površinama isto ponašati i za 15-ak godina.

LIJESKA KORISNA I PČELAMA

Lješnjak sadrži veliku količinu masti i kalorija koje djeluju na snižavanje ukupnog i LDL kolesterola, te sprječavaju nakupljanje masti na stjenkama krvnih žila. Zbog toga su sirovi, neoljušteni lješnjaci iznimno zdrava grickalica. Drvo lijeske može se, pak, koristiti u proizvodnji ugljena, a njezin cvijet, koji se rano javlja, jako je koristan pčelama nakon zimskog mirovanja...
Najveći svjetski proizvođač lješnjaka je Turska

Kako stoji u stručnoj literaturi, obična lijeska izvorno uspijeva na umjerenim klimatskim područjima Europe i Azije. Biljka doseže visinu od tri do osam metara, a cvate u rano proljeće, prije nego prolista muškim i ženskim cvjetovima. Plod lijeske je orašasto voće (lješnjak) koji se nalazi u malim grozdovima, od jednog do pet komada u svakom grozdu. Najviše lijeske danas se nalazi na području Male Azije, južne Europe i Sjeverne Amerike, dok je na području istočne i zapadne Europe njezin uzgoj ograničen. Najveći svjetski proizvođač lješnjaka je Turska s 58 % udjela u svjetskoj proizvodnji, a slijedi je Italija sa 17 % udjela. Naša je proizvodnja u svjetskim okvirima vrlo mala sa samo 0,2 % udjela, iako su nam prirodni potencijali za ovu proizvodnju veliki. U Hrvatskoj rastu površine pod lijeskom, ali se smanjuje proizvodnja lješnjaka čemu su uzrok klimatske ne(prilike) posljednjih godina. U našim klimatskim područjima obično se uzgajaju istarski dugi i rimski lješnjak, koji služi kao oprašivač. Istarski dugi je ujedno najmasovnija sorta na našim plantažama, s više od 80 % udjela u uzgoju. Za kvalitetno oprašivanje potrebna je jedna biljka rimskog lješnjaka na četiri biljke istarskog dugog.

474
hektara su pod lješnjacima na području Slavonije i Baranje

522
hektara pod nasadima oraha na području je Slavonije i Baranje