Voćnjak višnje maraske Denisa Rubića slovi za najveći u Europi

Mladi povratnik iz inozemstva ostavio je u Njemačkoj udobne fotelje i urede, vratio se na djedov kamenjar i u nekoliko godina podigao najveći europski voćnjak višnje maraske.

Mladi poljoprivrednik Denis Rubić iz Katuna u općini Šestanovac, povratnik iz Njemačke, prije desetak godina zasukao je rukave i na nekih 400 metara nadmorske visine oplemenio dojučerašnji kamenjar podigavši najveći eko voćnjak u Europi s preko dvadeset tisuća stabala višnje maraske. Jedan je od prvih Hrvata koji je povukao sredstva iz predpristupnog programa IPARD i uložio u kultiviranje do tada zapuštenog krajobraza ove općine.

Ideja se rodila negdje 2006 godine, vjerujući u tradicijsku proizvodnju višnje koja je othranila taj puk u poslijeratnom vremenu kada su tadašnje zadruge samo s područja Šestanovca i okolnih mjesta otkupljivale tone i tone slatkog ploda koji su na koncu završavali diljem bivše države, pa i šire. Mnogi tamošnji seljaci samo od prodaje višanja kupovali su stanove i gradili kuće diljem Makarske i Omiške rivijere, a za Split da ne govorimo. Možda je to bio i loš smišljen plan jer kada su umjesto kamenja pod nogama osjetili asfalt mnogi su se trajno odselili, a višnje se, što je bilo za očekivati, posušile i propale.

"Maraska u Dalmaciji ima tradiciju dulju od pet stoljeća, tako je moja želja i namjera bila da toj višestoljetnoj tradiciji i povijesti damo i neku budućnost te nastavimo putem naših predaka", kaže nam navodeći da je to glavni razlog što se okrenuo ovom vidu proizvodnje. Čuo je, nastavlja, od svojih starijih kako se od višanja i trešanja dobro živjelo u Katunima i Kreševu. Stoga je vlastitih sredsava te onih iz EU fondova u kamenjar odnosno voćnjak, uložio preko dva milijuna eura.

Maraska - kraljica višanja
Nabavio je svu potrebnu mehanizaciju i danas je ovo područje rado posjećena destinacija brojnih gospodarskih, političkih i turističkih elita. Međutim, trebalo je doći do toga.

"Po povratku iz Njemačke pun ideja i entuzijazma morao sam čekati raspisivanje natječaja za zemljište koje je u vlasništvu RH. Nakon dobivene služnosti na pedeset godina počele su pripreme. U to je možda otišlo i najviše sredstava", prisjeća se dodajući da je, budući da se radilo u vrlo krševitom i ekstremnom teren

Danas gospodari sa stotinjak hektara zemljišta od čega obrađuje nekih šezdeset s ciljem da u dogledno vrijeme kultivira i preostali dio. Prosječno ubere trideset tona s tendencijom rasta.

"Naša višnja koju zbog svog antioksidativnog djelovanja od davnina prepoznaju kao 'hranu i lijek' danas je svojevrsan svjetski brend jer sve proizvedene količine izvozimo prvenstveno u Njemačku", tvrdi Denis Rubić, ističući da marasku zbog svojih svojstava još nazivaju "kraljicom višanja".

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća koje još nazivaju zlatnim dobom višnje maraske, ova voćka najviše se uzgajala u Brelima i Selcima na otoku Braču gdje je samo 1975. godine ubrano preko šezdeset vagona ovog voća. Po broju stabala za tim primorskim mjestima nije mnogo zaostajalo područje Zabiokovlja, preciznije danas općine Šestanovac koja je jedina na tom sjecištu mediteranske i kontinentalne klime vršila organizirani otkup višanja i trešanja kao Bogom danog podneblja za uzgoj tih voćaka.

Sve rade na ekološki način
Osim samog ploda tada isključivo namijenjenog za marmeladu i onda su se proizvodili domaći likeri te sokovi i sada ukorijenjeni u voćarskoj tradiciji toga kraja.

U ekološkom proizvodnom asortimanu našeg sugovornika i danas se prerađuju likeri, rakije, džem, oct i sokova kojima nema premca i u svjetskim razmjerima. Istraživanja su pokazala kako Denisova višnja ima najveću koncentraciju suhe tvari na svijetu čemu je najvjerojatnije uzrok podneblje na kojem su posađene. To su prepoznali i prije par godina na Međunarodnom zelenom tjednu u Berlinu kada je Hrvatska kao partner zemlja izlagala svoja autohtone proizvode među kojima se našao i voćar iz Katuna.

"Sve što se radi u voćnjaku radi se na ekološki način. Nema upotrebe pesticida već se voćke prskaju raznim propolisom i algama, a oprašivanje pospješujemo unosom solitarnih pčela koje smo postavili na nekoliko mjesta u voćnjaku što također proizvodu na koncu daje kvalitetu koju zaslužuje", napominje.

U planu objekt za mini preradu
Ideja mu je izgradnja malenog objekta za mini preradu i degustaciju proizvoda jer do sada kompletan urod plasiraju kao gotov plod prerađivačima, a isti im ga vraćaju u željenom obliku, kao sok, džem ili slično.

"Jasno, cijeli taj prerađivački proces radi se kontrolirano pod našim brendom Terra Marascae. Stoga trebamo jedan takav pogon kako bi sami mogli prerađivati i dalje distibuirati", želja je našeg sugovornika koji je osim višanja svoj obiteljski biznis "podebljao" stablima trešanja, badema i ljekovitim biljem poput smilja i lavande.