Za obmanu kupaca trgovcima rigorozne kazne

Potrošačke udruge su upozoravale, a praksa je pokazala, kako je samo jedan članak nes(p)retno napisanog zakona dovoljan da se na tržištu stvori podloga za nepoštenu poslovnu praksu trgovaca i davatelja usluga pri čemu potrošači ne mogu ostvariti ni temeljna prava i zaštitu. Sve se to omogućilo Zakonom o zaštiti potrošača iz 2007. Prema njemu se nepoštena poslovna praksa, zavaravanje, agresivno oglašavanje te niz primjera nekorektnog poslovanja na tržištu zabranjivala, ali tek nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

U pomalo čudnoj formulaciji posljednjim se člankom tog zakona suspendirala primjena niza članaka - primjerice onih koji zabranjuju obmanjivanje potrošača te davanje polovične i dvosmislene informacije, čime se navodi potrošača na pogrešne zaključke temeljem kojih donose odluku o kupnji koju inače ne bi donijeli. Praksa je pokazala da su se trgovci vrlo spretno prilagodili tako nespretno postavljenim zakonskim odredbama, te je uslijedio niz primjera u najmanju ruku nekorektnog ponašanja trgovaca, i to na štetu potrošača.

Novim se zakonom, na sreću, to promijenilo, te se sve odredbe o zabrani nepoštene i agresivne poslovne prakse, kao i zavaravajuće i obmanjujuće oglašavanje, zabranjuje. No predsjednica Društva »Potrošač« Jadranka Kolarević ističe da je možda najveća prednost ta što je na snagu stupila mogućnost kolektivne zaštite potrošača, a svaki potrošač napokon dobiva prava koja može i konzumirati.

Mogućnost tužbe
»Za svako je tržište bez iznimke, a možda za hrvatsko još i više, potrebno fer tržišno gospodarstvo jer samo ono vodi zemlju naprijed. Postojao je cijeli niz tvrtki koje su nepoštenom poslovnom praksom umanjivale konkurenciju tvrtkama koje posluju na pošten i legalan način, te smo imali nebrojeno mnogo pritužbi poslovnih subjekata koji su se žalili na pojedince koji nefer igrom otimaju dio tržišta i umanjuju konkurentsku vrijednost drugima. Do donošenja novog zakona imali smo vezane ruke i ništa se nije moglo učiniti«, kazala je Kolarević. Sada se protiv pojedinih trgovaca mogu podići tužbe kao sredstvo kolektivne zaštite kojim se pobijaju nepošteni ugovori i zabranjuje njihovo korištenje, a sporovi se mogu pokrenuti ne samo protiv jednog trgovca nego protiv više njih.

»Pojedincu je vrlo teško podnositi pojedinačnu tužbu, jer su takvi procesi dugotrajni i skupi te traže angažman odvjetnika«, objašnjava naša sugovornica. Dodaje da će se nastojati trgovce prvo upozoriti na nepoštenu poslovnu praksu i podmetanje ugovora štetnih za kupca kako bi sami reagirali i promijenili svoju poslovnu prasku. Ako to ne bude dovoljno, potrošačke udruge pokrenut će postupak kolektivne zaštite na sudovima. Presude u pojedinačnim slučajevima bit će temelj za rješavanje sličnih sporova, čime će pojeftiniti sudovanje i ubrzati sudsku praksu.

A nepoštene prakse i podmetanja štetnih ugovora bilo je posljednje dvije godine napretek. Počevši od prodaje »od vrata do vrata«, gdje se pojedince uvjeravalo da je njihova ponuda neponovljiva prilika za kupnju proizvoda, do samih prezentacija na kojima su posjetitelji dobivali dojam kako ne mogu napustiti prezentaciju, da nisu potpisali ugovor o nekoj kupnji ili su dobili dojam da proizvod ne mogu naknadno kupiti. Sve je to obmanjivanje kupaca na njihovu štetu.

Iz starog su zakona uklonjene i odredbe koje su se pokazale teško provedive u praksi, kao što je isticanje cijene na svakom proizvodu. To je bilo pomalo nespretno pa čak i nemoguće napraviti na malim proizvodima kao što su žvakaće gume i pincete, a onda i smrznuti proizvodi. Većina se slaže da je novi zakon donio više zaštite ili, bolje rečeno, bolju primjenu potrošačkih prava, no uzrečica da je informiran potrošač najbolje zaštićen potrošač ostaje i dalje.

Mirenje kao izlaz
Novost je i ta da se uvodi praksa predsudskog rješavanja spora i to pri centrima za mirenje Hrvatske gospodarske i Obrtničke komore, kao i pred njihovim sudovima časti te pred centrom za mirenje Hrvatske udruge poslodavaca. Naime, diljem Europe se uhodala praksa takvog alternativnog rješavanja spora između potrošača i kupaca, čime se uvelike rasterećuju sudovi, pojednostavljuje i pojeftinjuje proces rješavanja spora, te su se takvi centri za mirenje pokazali fleksibilniji od sustava sudova. Takvu se praksu namjerava stvoriti i kod nas.

Telefoni se mogu isključiti tek nakon sudske odluke
Pobjeda potrošača je ta da se u sudskim sporovima potrošačima ne može uskratiti usluga dok spor traje, a ako potrošač plaća za tu uslugu. To se prije svega odnosi na sporove vezane uz telefonske račune koje pojedinci odbijaju platiti ako smatraju da ih nisu napravili. Po novom im se telefon ne može isključiti ako pojedinac plaća nesporne dijelove računa sve do završetka postupka pred sudom.