Zaradio je hrvatsku, slovensku i talijansku mirovinu: Reći ću vam što je križni put biznisa

I prije nedavno donesenog zakona ukinuo je radne nedjelje, prosječna plaća u njegovoj firmi kreće se od 850 do 1000 eura, većinom zapošljava žene, a radnika smatra najvećim bogatstvom. Godišnje automobilom prevali 76.000 kilometara, uz pravilo koje nikada ne krši - 'za volan ne sjedam poslije 21.30 sati'. Tajne biznisa u razgovoru za tportal otkrio nam je 76-godišnji Marijan Živković, osnivač i vlasnik tvrtke Patričar, koji je s poslom krenuo u Štitaru, mjestu nedaleko od Županje, a ovogodišnji je dobitnik Zlatne kune za životno djelo Hrvatske gospodarske komore (HGK)

'Reći ću vam što je križni put biznisa. U njemu lako možete nastradati ako upoznate pogrešnu, pokvarenu osobu i zbog toga zaglibite. Budete malo naivni i dobri, pa upadnete u zlo. U biznisu ne možete biti naivni', iznosi nam jednu od lekcija važnih za biznis Marijan Živković iz Štitara, nedaleko od Županje, ovogodišnji dobitnik Zlatne kune za životno djelo Hrvatske gospodarske komore.

Ovaj 76-godišnjak sebe će opisati kao malog čovjeka koji se u poduzetništvo otisnuo još u bivšoj državi.

'Roditelji su imali obrt za krunice, raspela, sve potrebno za vjerske obrede. Predložio sam im da se proširimo i na lijevanje plastike. Krenuli smo s onim kutijicama za tablete, koje smo prodavali tadašnjoj Plivi i jednoj beogradskoj farmaceutskoj tvrtki', vraća se na same početke.

Odatle potječe i naziv aktualne firme.

'Krunice za molitvu u dijelu Slavonije zovu patrica, pa odatle Patričar', navodi.

'Uzeo sam šestar...'
Sve je krenulo s trgovinama u jeku Domovinskog rata, 1991. godine. Sjedište je smjestio u Županju.

'Kada se počela raspadati Posavina i Sava, počeo sam iznajmljivati prostore tvrtki u stečaju, jer nitko nije bio zainteresiran za maloprodaju i otvaranje trgovina. Počelo je u Županji - uzeo sam šestar, zabio ga na kartu i nacrtao krug od 50-ak kilometara u kojemu su se našli Strošinci, Gunja, Cerna, mjesta u Vukovarsko-srijemskoj i Brodsko-posavskoj županiji u kojima danas imamo trgovine', prisjeća se.

Sada ih imaju 50 i 162 zaposlene osobe. Vlasnik je i tvrtke u Italiji. Bavio se i transportom kamionima te radio u Sloveniji, Austriji i Italiji. Zaradio je tako, kaže, slovensku, talijansku i hrvatsku mirovinu. Kako se posao tijekom godina širio, upoznavao je nove ljude, a s njima su se javile i nove ideje.