Zatrpani građevnim otpadom

Većina hrvatskih županija još nije odredila lokacije za gospodarenje građevnim otpadom koji nerijetko završava na odlagalištima komunalnog i internog otpada. Odbačeni materijal koji je mogao biti iskorišten nerijetko se mora uzeti iz prirode, tako da je šteta višestruka

Iako je Pravilnik o gospodarenju građevnim otpadom koji propisuje odvojeno skupljanje, recikliranje i zbrinjavanje takvog otpada na ekološki prihvatljiv način donesen još lanjskoga travnja, u Hrvatskoj, procjenjuje se, 70 posto tog otpada koji nastaje prilikom gradnje, rekonstrukcije, uklanjanja i održavanja postojećih građevina još uvijek završava na neodgovarajućim odlagalištima.

U Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPU) kažu kako neodgovarajuće gospodarenje takvim otpadom nije rijetkost, što je i jedan od razloga donošenja Pravilnika o gospodarenju građevnim otpadom. “Donošenjem Pravilnika stvoreni su preduvjeti za izgradnju sustava gospodarenja građevnim otpadom kako se više ne bi nekontrolirano odbacivao u okoliš, nego kako bi se što veća količina odbačenog otpada mogla oporabiti”, ističu u MZOPU-u.

Odredbe Pravilnika, među ostalim, propisuju da su županije i Grad Zagreb dužne odrediti lokacije za gospodarenje građevnim otpadom na svom području, a jedinice lokalne samouprave osigurati reciklažna dvorišta, također na svojem području, putem kojih bi se mogao preuzimati takav otpad. Međutim, kako većina županija još nije odredila takva mjesta, u njima se građevni otpad u većini slučajeva odvozi na postojeća odlagališta komunalnog i internog otpada.

Određene lokacije
“Lokacije za gospodarenje građevnim otpadom trebaju biti unesene u prostorno plansku dokumentaciju županije, a potom i odgovarajućeg grada i općine. Ministarstvo je dobilo obavijesti od županija o provođenju postupaka određivanja lokacija za gospodarenje građevnim otpadom. Prema podacima kojima trenutačno raspolažemo, u trima županijama su određene lokacije i unesene u prostorni plan, a u ostalima su u tijeku postupci donošenja prostornih planova kojima će se odrediti lokacije”, napominju u MZOPU. Drugim riječima, u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji građevni otpad će se zbrinjavati na lokacijama Doline (Bjelovar), Bukovina (Čazma), Cerik (Daruvar), Johovača (Garešnica), Prdavec (Grubišino Polje) i Kozarevec (Nova Rača).

Zatim, u Ličko-senjskoj županiji predviđena je lokacija Ostvica-Vujanovac-Škadrice, a u Vukovarsko-srijemskoj županiji određeno je da će županijski centar za gospodarenje otpadom Stari Jankovci ujedno biti i lokacija za gospodarenje građevnim otpadom. Doznajemo da je još jedna županija - Zagrebačka - odredila nekoliko lokacija za gospodarenje građevnim otpadom, i to na odlagalištima komunalnog i internog otpada Tarno (Ivanić Grad), Andrilovec (Dugo Selo), Beljavina (Vrbovec), Cerovka (Sveti Ivan Zelina), Novi Dvori (Zaprešić), Mraclinska Dubrava (Velika Gorica) i Božička (Jastrebarsko).

Važne sastavnice otpada
No, valja naglasiti, postupci obrade, oporabe, reciklaže i zbrinjavanja otpada uvelike ovise o njegovu sastavu. Zbog što potpunije oporabe otpada, naglašavaju u MZOPU-u, prilikom zbrinjavanja se nastoje odvojeno prikupiti i sastavnice takvog otpada kao što su željezo, drvo, staklo, cigla, beton i plastika koje potom valja pojedinačno zbrinuti. “Obradu građevnog otpada moguće je raditi na mjestu nastanka ako su na raspolaganju odgovarajući uređaji za tu namjenu. A druga mogućnost jest ta da se građevni otpad preveze do mjesta gdje će se obrađivati, pri čemu se izdvajaju vrijedne sastavnice otpada”, kažu u Ministarstvu objašnjavajući kako se, primjerice, drvo iz građevnog otpada može energetski oporabiti, beton i ciglu moguće je iskoristiti za nasipavanje površina, dok se metalne sastavnice građevnog otpada, kao što su željezo i aluminij, zbrinjavaju posebno.

Željko Marić, direktor Eurca, jedne od 62 tvrtki koje imaju dozvolu za oporabu i zbrinjavanje građevnog otpada, naglašava kako u Hrvatskoj nastane, prema podacima Građevinskih fakulteta u Splitu i Zagrebu, više od 2,5 milijuna kubika građevnog otpada godišnje.

“To je problem iz najmanje dva razloga. Kao prvo, nepotrebno se razbacuju resursi. Taj materijal se može reciklirati i iskoristiti za pomoćne namjene u graditeljstvu, a on na kraju završi na odlagalištu i zauzima mjesto za komunalni otpad, zbog čega se povećava volumen odloženog otpada. Također, odbačeni materijal koji je mogao biti iskorišten nerijetko se mora uzeti iz prirode, tako da je šteta višestruka. Nedavno doneseni Pravilnik trebao bi uvesti reda u to područje i mogao bi mnogo značiti za unaprjeđenje stanja okoliša”, zaključuje Marić.