Marija Kruljac: Sustav nije naklonjen mljekarima, ali želim nastaviti rad svojih roditelja

Iako sam se ponekad, kao ove godine, pitala hoću li nastaviti ili otići negdje gdje bih imala fiksno radno vrijeme, svaki put prevagne da se ne vidim raditi ništa drugo. Tata je ovdje proveo najbolje godine svog života, i iz zahvalnosti prema njemu, ali i jer mislim da je ovo pravi put, ovo je i moja budućnost, kaže Marija.

OPG Kruljac iz mjesta Vladislavci pored Osijeka ove godine puni četvrt stoljeća rada. Obitelj Ivice i Slađane započela je 2001. proizvodnju svježeg domaćeg mlijeka s 12 muznih krava.

Tijekom godina broj životinja je rastao, prvo na 40, a danas imaju 60 muznih krava i preko 130 goveda različitog uzrasta. Godine 2003. Slađana je postala nositeljica OPG-a, a cijela obitelj sudjeluje u radu: kći Marija i sin Dorijan brinu o preradi, prodaji i marketingu, dok najmlađi sin Marin pomaže u promociji i vizualnom predstavljanju proizvoda.

"Odmalena su nam roditelji usadili ljubav prema životinjama i radu na farmi. Sjećam se kako bismo se spremali za grad, pa bismo još jednom uletjeli u štalu da provjerimo jesu li sve krave dobro. Kao djeca brat i ja smo se često svađali tko će pojiti teliće, kojih je tada bilo svega tri“, prisjeća se za Osječku televiziju kći Marija Kruljac.

Modernizacija farme
Vrijeme je brzo prošlo, a obitelj je nekoliko puta modernizirala farmu. Prvo je napravila muzilište u obliku riblje kosti, sa četiri krave sa svake strane, ukupno osam krava. Danas imaju robotsku mužnju koja prati proizvodnju, zdravstveno stanje krava, gravidnost i tjeranje.

"Krave idu na mužnju po želji, dva do tri puta dnevno, prema potrebi. Taj način je dobar jer ih ne tjeramo i olakšava posao, nema više buđenja u četiri ujutro, pripremanja za mužnju po hladnoći i zaleđenom vremenu. Danas to znatno olakšava posao i nama i našim djelatnicima“, dodaje Marija.

I dalje se moraju ustati rano, ali ne kao prije - "danas može i u šest“, dodaje Marija. Obilaze farmu, pregledavaju životinje, napoje telad i očiste im štale, a zatim obilaze muzilište gdje se nalaze krave. Provjeravaju je li sve u redu i prate proizvodnju mlijeka.

"Volim ovaj posao. Najgore je kada životinja ne surađuje, a ti joj želiš pomoći. Iako sam se ponekad, kao ove godine, pitala hoću li nastaviti ili otići negdje gdje bi himala fiksno radno vrijeme, svaki put prevagne da se ne vidim raditi ništa drugo. Želim nastaviti rad svojih roditelja. Tata je ovdje proveo najbolje godine svog života, i iz zahvalnosti prema njemu, ali i jer mislim da je ovo pravi put, ovo je i moja budućnost“, objašnjava Marija.

Na upit kakva je situacija uzvraća da sustav baš nije naklonjen poljoprivrednicima, posebice mljekarima pa su stoga odlučili na preradu kako bi dobili dodanu vrijednost. Iako mnogi odustaju i mliječne farme se gase, ističe da oni o tome ne razmišljaju.

"Vjerujemo da će kad-tad biti prepoznato zašto je ovo što radimo i što imamo dobro. Mlijeko je svakodnevna namirnica i čekamo bolja vremena. Najviše nas drži ljubav jer ovo nije od jučer, traje više od 20 godina", kaže.

U ponudi brojni (ne)dimljeni sirevi
Obitelj prerađuje oko 250 do 300 litara mlijeka dnevno, dok preostalih 700 litara predaju Dukatu. Sir proizvode tako da mlijeko zagriju na 95°C, a zatim dodaju zgušnjivač, alkoholni ocat, koji stvara sirni gruš koji se zatim cijedi i stavlja u kalupe pod prešu te se dodaju sol i začini. Sir se nakon 30-45 minuta okreće i ostavlja još neko vrijeme da se potpuno stisne.

"U ponudi imamo nedimljene i dimljene sireve, uključujući i one sa začinima poput vlasca, kopra i ljute tucane paprike. Najtraženije su kombinacije sireva, jer ljudi tako dobiju raznolikost i mogu lijepo složiti plate“, zaključuje Marija.