Veća i produktivnija domaća proizvodnja hrane lijek je za nabujalu inflaciju

Prosječan trošak za jedno hrvatsko kućanstvo mjesečno iznosi za hranu oko 24 posto, a najsiromašniji slojevi troše i do 40 posto svojih primanja na hranu, čulo se na okruglom stolu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o cijeni hrane od polja do stola.

Znanstveno vijeće za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organiziralo je okrugli stol u Zagrebu pod nazivom "Cijena hrane od polja do stola – ekonomska i/ili špekulativna logika?, koji je okupio stručnjake na ovome polju, koji su iz različitih kutova, dali odgovore zašto raste cijena hrane na domaćem tržištu te što uzrokuje rekordnu stopu inflacije.

"Tlo je osnovni resurs za proizvodnju hrane, a baš zahvaljujući hrvatskom poljoprivrednom zemljištu, mogli bi prehraniti 6,2 milijuna ljudi u Europi, i to bogato po socijalno prihvatljivim troškovima. Nadalje, mogli bi nahraniti 8,5 milijuna ljudi u Africi i čak 15,5 milijuna ljudi u Aziji", kazao je uvodno akademik Ferdo Bašić, dodajući da sada to nije dovoljno ni za nešto manje od 4 milijuna stanovnika Hrvatske jer se gotovo polovica hrane uvozi.

Ne tako davno, prisjetio se akademik nekih boljih vremena, Hrvatska je bila izvoznik hrane, a poznati domaći proizvod Baby beef se izvozio i u Italiju i druge zemlje.

Proizvođačke cijene hrane u Hrvatskoj niže nego u EU
Moderator skupa prof. dr.sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta kazao je da svjedočimo tržišnim špekulacijama u cijeni hrane koja je strateški važan prozvod u doba kriza, ali i smanjenju poljoprivrednih površina, odnosno domaćoj proizvodnji hrane. Dodao je da Hrvatska ima veliki broj malih poljoprivrednih proizvođača, to je 160.000 subjekata, ali i velike sezonske oscilacije cijena hrane. Ipak, proizvođačke cijene hrane u Hrvatskoj su niže nego u EU, istaknuto je na skupu.

Kako se čulo, proizvodnja hrane na globalnoj razini je 10 posto veća od potreba, pa se tržišni viškovi, zbog održavanja cijena u trgovinama odnosno robnim burzama bacaju i uništavaju. No, u priči o cijeni hrane, sve se manje čuje glas o cijeni poljoprivrednih proizvoda, čiji troškovi isto rastu. Hrana je bila, a sve je više strateško pitanje, često izloženo špekulativnim aktivnostima multinacionalnih kompanija, ali i pojedinih država, kao što je sada carinski rat SAD-a i niza zemalja.

"Stanovništvo je posebno osjetljivo na tržne poremećaje kod poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, koji se češće pokazuju u velikim porastima maloprodajnih cijena, a manje u nestašicama. Najskuplja hrana na policama je ona koje nema", upozorava Grgić.

Inflacija utječe i na cijene poljoprivrednih sirovna
Zvjezdana Blažić iz Geja savjetovanja, kazala je da kod nas prosječan trošak za jedno kućanstvo mjesečno iznosi oko 24 posto, a najsiromašniji slojevi troše i do 40 posto svojih primanja na hranu. U ljeto 2021. godine cijene su počele značajno rasti. Po njezinim riječima, godinu dan nakon početka rata u Ukrajini i prošle godine počele su se lagano stabiliziratii da bi lani opet došlo do rasta, posebno krajem godine.

Ove godine se očekuje da će se nestabilnost zadržati s oscilacijama na temelju ponude, potražnje i makroekonomskih politika. Ključni faktori koji utječu na cijene poljoprivrednih sirovina su inflacija i valutni tečajevi. Zatim dolazi do viših cijena energenata, a samim time i transporta. Sva prediviđanja pokazuju, u svjetlu trgovačkog rata, da će u prva tri mjeseca imati negativan gospodarski rast. U prosincu smo imali inflaciju od preko pet posto što se tiče hrane, upozorila je Blažić.

Za sadašnje cijene plaća bi morala biti 2.000 eura
Prof. dr.sc. Ljubo Jurčić je kazao da na isplativost svake proizvodnje pa tako i hrane utječu prirodni uvjeti, infrastuktura, obrazovanje, tehnologija, okruženje, istraživanje i razvoj, fiskalna i monetarna politika. Domaća proizvodnja je zbog fiskalne politike iz prošlosti, što se nije popravilo sve do danas, tržišno neisplativa, što je rezultiralo većim troškovima proizvodnje od cijena na tržištu. Odnosno uvozni proizvodi su postali jeftiniji od domaćih. Pritom je naveo primjer jeftinije proizvodnje mlijeka u Europi od one u Hrvatskoj što je dovelo do nestanka više od 50.000 domaćih proizvođača mlijeka s otvorenog tržišta.

Uz to, naveo je i primjer proizvodnje smilja koje je propalo jer nije imalo realne ekonomske pretpostavke što se tiče tržišne opstojnosti. Rješenje je, kaže, u povećanju domaće proizvodnje hrane, ali i energije, plus 20 posto za dodatne troškove za uvoz onih proizvoda koje ne možemo proizvesti. "Važno je da progledamo i okrenemo se prema sebi jer se svijet sve više zatvara te povećamo poljoprivrednu proizvodnju", poručio je Jurčić dodajući da se proizvodnja inače povećava kada je isplativa, a za to naša država nije stvorila odgovarajuće uvjete.

On ističe da ćemo uvijek imati problem dok ne budemo imali prosječnu plaću od 2.000 eura, jer sada imamo europske cijene, a nemamo takve plaće.

Hrvatska poljoprivreda na 30 posto Njemačke
Predavanje pod nazivom Je li cijena hrane glavni generator inflacije u Hrvatskoj, održao je glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić. On ističe teret PDV-a, koji je u Hrvatskoj u prosjeku na hranu 16 posto dok je u zemljama u našem okruženju znatno niži, Sloveniji i Italiji po 11 posto. Tu je, kaže, i niska profitabilnost domaćih tvrtki, pa je zabilježen i najveći deficit u robnoj razmjeni u okruženju, dok su Italija i Poljska, primjerice, čak povećale trgovinsku razmjenu u krizi.

Stojić drži da nismo iskoristili ulazak u EU, pa je tako hrvatska poljoprivreda na 30 posto poljoprivrede u Njemačkoj. Osvrnuo se i na rast plaća u Hrvatskoj. Posebno zadnje dvije godine su povećane mase plaća iz proračuna, što nas svrstana u sam vrh u EU. "Da nema veće kupovne moći, ne bi bilo ni inflacije jer ljudi ne bi bili spremni financirati ovaj rast cijena", pojasnio je Stojić.

Moguća rješenja, kaže, može biti manja, jeftinija država s ciljanim socijalnim davanjima, smanjenje PDV-a na hranu i piće na komparabilne razine zemalja u okruženju, olakšavanje uvjeta investiranja u produktivnost i povećanje proizvodnje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u uvjetima geopolitičkih nestabilnosti.

Premalo srednjih proizvođača mlijeka
U raspravi se čulo da je nužno porezno rasteretiti prehrambeni sektor u Hrvatskoj. Smatraju da Zakon o poljoprivrednom zemljištu limitiranjem maksimalno obradive površine potiče usitnjavanje zemljišta, što je u direktnoj koliziji s ciljevima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). To je limitiralo domaće prehrambene tvrtke u mogućnosti korištenja EU sredstava za poboljšanje konkuretnosti te predstavlja udar na poljoprivrednu proizvodnju, investicije i zaposlenost svih proizvođača.

Branko Bobetić, direktor Croatistočara, istaknuo je da kod nas srednji sloj potrošača, koji nose domaću potrošnju, ne postoji, a nemamo, kaže, više niti 400 prozvođača mlijeka koji imaju na gospodarstvu između 30 i 100 goveda. Na taj način je, primjerice, Poljska sačuvala svoje govedarstvo. On je ukazao na golemi uvozni deficit od 15 milijardi eura u proizvodnji hrane, na što je ovo strukovo udruženje, koje postoji već 60 godina, upozorilo sve nadležne, ali nema nikakvog odgovora, požalio se Bobetić.

S druge strane, prof.dr.sc. Miroslav Tratnik predložio je proizvođačima da se organiziraju u zadruge na rok do tri godine, a ne u proizvođačke organizacije, koje drži EU umotvorinom. Nadalje, drži da Akademija poljoprivrednih znanosti mora dati smjernice Ministarstvu poljoprivrede što se tiče agroekonomskih poljoprivrednih mjera.