Ako ne pristanu volontirati gube pravo na socijalu

Od 105.661 korisnika novčane pomoći, koliko ih je bilo u travnju ove godine evidentirano u sustavu socijalne skrbi, čak 44.673 osobe su inače radno sposobni nezaposleni korisnici socijale, koji bi uskoro mogli i ostati bez prava na novčanu pomoć odbiju li se uključiti u humanitarni rad i slične aktivnosti.

Predviđeno je to novim zakonom o socijalnoj skrbi, koji je u primjeni od početka lipnja i od tog je dana počeo teći šestomjesečni rok prilagodbe za primjenu nekih odredbi. Riječ je o ideji koja je »stara« desetak godina, jer smo uvijek imali značajan udio radno sposobnih među korisnicima pomoći. U prosjeku, uvijek ih je više od trećine, a nekih godina i polovica svih korisnika pomoći u tom sustavu. Člankom 56. Zakona o socijalnoj skrbi predviđeno je i da radno sposobni korisnici pomoći mogu biti upućeni i na privremeni ili povremeni humanitarni rad i drugu sličnu aktivnost, i to već nakon što tri mjeseca uzastopce koriste pomoć. Riječ je isključivo o radovima koji imaju neprofitni karakter i mogu trajati najmanje osam sati tjedno, pa do najviše stotinu sati mjesečno, pri čemu je cilj da se poveća socijalna uključenost korisnika socijale i šanse za njihovo uključivanje u svijet rada.

Uvjete i način upućivanja korisnika socijalne skrbi u takav rad ministar zdravstva i socijalne skrbi tek treba propisati posebnim pravilnikom, pa u centrima za socijalnu skrb još nemaju cjelovitu predodžbu o tome na koji će način biti organiziran taj segment socijale. No, u nekoliko centara ističu da je takvo »vraćanje u svijet« osoba koje upadnu u zonu siromaštva vrlo važno, i to što prije da se ne bi izgubile njihove radne i socijalne vještine te da zadrže motivaciju i vezu sa zajednicom, jer na taj način lakše mogu riješiti svoj status. Tako u varaždinskom i splitskom centru za socijalnu skrb ističu da su u zadnjih nekoliko godina imali pozitivna iskustva s uključivanjem korisnika u rad udruga invalida. Nakon otprilike godinu dana povremenog volontiranja, dvoje korisnika je zaposleno (skraćeno, na četiri sata dnevno) upravo u tim udrugama, na pomoćnim i tajničkim poslovima, dok jedan od volontera povremeno radi kao pomoćni radnik u domu s čijim je korisnicima udruga u kojoj je volontirao surađivala. Niti oni niti članovi njihovih obitelji više nisu korisnici socijale.

U Ministarstvu zdravstva zasad ne žele preciznije definirati u kakvim će projektima korisnici socijalnih pomoći ubuduće morati sudjelovati, jer se tek radi na katalogu radova i programa koji mogu biti u toj kategoriji. No, među poslovima koji bi svakako mogli biti u igri je pomoć invalidima u prevladavanju svakodnevnih teškoća, slično modelu osobnih asistenata. U Ministarstvu zdravstva i u Ministarstvu obitelji kažu da ima potrebe za to da socijalno ugroženi sudjeluju u obilasku starijih osoba u okviru programa međugeneracijske solidarnosti, te pomažu u domovima za smještaj starijih ili djece s poteškoćama u razvoju. Tako bi, primjerice, mogli biti uključeni u pomoć u njezi bolesnih i nemoćnih osoba u stacionarima, ili u rad s bolesnom djecom. Svi korisnici koji budu uključeni u takve programe morat će proći i procjenu psihofizičkih sposobnosti i interesa da se u neki program uključe, a dio onih koji u radu pokažu dobre rezultate poticat će se za to da ta iskustva iskoriste za samozapošljavanje, kažu u Ministarstvu zdravstva.