Alen Polić: Danas znam što znači imati blago i smatram da dolazi vrijeme malih OPG-ova

Nekada sam se smijao noni koja bi svako jutro i večer pozdravljala kravu u štali. Danas je razumijem jer ću i sam večeras svojim ljubimicama reći - 'laku noć koke i fala vam'. Jer, ljubav je to, kaže poznati glazbenik i uspješni vlasnik OPG-a.

Iako će ga mnogi prepoznati prvenstveno kao glazbenika, Alen Polić unatrag pet godina bavi se peradarstvom. U Zlobinu, malom selu na razmeđi Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, kojeg su njegovi prijatelji Igor i Mrva nazvali 'Selo koje priča samo onima koji ga znaju slušati', drži kokoši nesilice i odnedavno prepelice, a 'Polićeva jaja' na području riječkog prstena itekako su na cijeni te rijetko tko za njih ne zna.

"Nisam ni sanjao da će mi ovo postati profesija", kaže vlasnik istoimenog OPG-a opisujući da se njegova baka brinula o 20-ak kokoši, a nakon što ih je napustila, netko drugi se za njih morao pobrinuti. "S vremenom sam shvatio da nije prevelika razlika imati 20 ili 200 kokica pa sam, uz mali nagovor svojih dragih prijatelja, nabavio još", prisjeća se dodajući da od straha doma nije ništa spominjao.

Nove stanarke su uskoro trebale stići pa se junak ove priče našao u vremenskom škripcu. "Naručio sam još kokoši", izjavio je konačno roditeljima. Mama je ovlaš upitala jel' nekih 10-ak, a on je odgovorio da ipak malo više. Nakon što se više nije mogao izvlačiti, obznanio je da stiže 150 komada. Majci se, priča, zavrtjelo u glavi, okrenula se, nešto promrmljala i nestala, a otac je kratko odgovorio - neka se zvrne kamo se nagnulo. "Znali su oni da im nasljednik nije sasvim 'po špagi' pa su se brzo pomirili sa situacijom", smije se.

Nikada nije bio sretniji
Pridošlice su se ugodno smjestile na imanju, bile su dobre pa su uskoro dobile čak 3 'muža'. "Jedan je bio neumoran, mislili smo da će ga infarkt koliko je skakao s koke na koku. Za drugog je susjeda rekla da smo isti - da samo kukuriče i ne zanimaju ga cure", sliježe ramenima i namiguje naš veseli sugovornik.

Ipak, sad ozbiljnije navodi da je posla oko životinja uvijek puno. Treba redovito čistiti i bez prestanka na njih paziti. Sve radi ručno, baš kako su i naši stari, a koke često idu van. Na otvorenome pak prijete razni predatori, iz grmlja i iz zraka. No, takav život je tražio - u prirodi i u skladu s njom. I, kaže, nikada nije bio sretniji. "Na ovaj način živim već 5 godina i trenutno je to moj životni poziv i posao. Posao farmera puno je teži od onoga na pozornici, ali i puno manje stresan", govori bivši glazbenik i zabavljač.

Bavio se glazbom i bio radijski voditelj
Naime, Alen se 22 godine bavio glazbom, najprije kao član riječkih Putokaza, a kasnije u solo izdanju. "Roditelji nisu nikada bili previše zadovoljni odabirom moje životne profesije pa me majka jednom prilikom, na nagovor bake koja je bila uvjerena da sam propalica jer živim od glazbe, savjetovala i upitala zašto se ne zaposlim, ne osnujem obitelj i smirim. Na to sam joj odgovorio da se ja još uvijek tražim. Mama je na to rekla: 'stari ti ima 70 godina i traži se, ti imaš 35 i tražiš se - pronađite se jer ću ja poludit'. Toliko o tome", šali se na svoj račun Polić koji je tijekom glazbene karijere ipak požnjeo brojne nagrade.

Na festivalu 'Melodije Istre i Kvarnera' višestruko je, između ostaloga, nagrađivan 'Besedom', nagradom koja se dodjeljuje kompoziciji koja cjelokupnim izričajem (glazbom, tekstom i aranžmanom) najbolje karakterizira kraj u kojem je nastala. Kroz muziku se posvetio očuvanju glazbene baštine Primorja, ali i očuvanju cjelokupnog identiteta ovoga kraja. Nastupao je po Hrvatskoj i vani, organizirao etno eko festival Jabuka, a radio je i kao radijski voditelj.

Životinje su blago u punom smislu
"Sada se sigurno pitate odakle se tamo neki pjevač i voditelj našao u poljoprivredi? Ustvari mi je to struka, ja sam poljoprivredni tehničar koji se umjesto motike uhvatio mikrofona, unatoč tome što mi je poljoprivreda prva ljubav", pojašnjava.