Franko Ružić jedini je registrirani proizvođač mirnog vina i vrhunskog pjenušca od jarbole

Ružići imaju vinograd na terasama koje su podsjetnik na upornost i težak rad prijašnjih generacija, ali i zaštićeni spomenik kulture. Danas ovdje nema tko raditi zemlju jer starih nema ili ne mogu, a mlade ne zanima. Malobrojno lokalno stanovništvo proizvodi samo za vlastite potrebe, no OPG Ružić ne odustaje od očuvanja i promicanja gotovo zaboravljene sorte jarbola.

Franko Ružić iz sela Zvoneće u zaleđu Matulja vlasnik je OPG-a Ružić, jedinog službenog proizvođača mirnog vina jarbola i vrhunskog pjenušca od sorte jarbola.

Jarbola je specifična zbog bujnog rasta i tanke kožice što znači da je vrlo delikatna. Upravo to je razlog što je gotovo nestala jer su ljudi odlučili saditi otpornije sorte koje se lakše održavaju i daju veće prinose.

Područje na kojem ima vinograd obilježavaju Zvonejske njivi, brojne terasaste zemljišne čestice, podsjetnik na upornost i težak rad prošlih generacija i zaštićeni spomenik kulture. Danas ovdje malobrojno lokalno stanovništvo jarbolu prvenstveno proizvodi za vlastite potrebe te kako bi sorta opstala.

Poštivanje tradicije
"Prezidi su se radili na najosunčanijim dijelovima brda i mislim da je to nama danas dobra poruka - treba gledati kako su radili naši stari, tamo gdje su oni sadili, trebamo i mi. Oni su od stočarstva i obrađivanja zemlje živjeli, dijelom i od vinogradarstva. Dakle, znali su što rade”, naglašava Ružić dodajući da je nekada bilo stoke i puno se kosilo. Granica se znala u centimetar i nije se išlo preko nje.

Bila je borba, kaže, svi su imali blago, a ”trave je bilo koliko je bilo”. Po zapisima se s izgradnjom prezida i njiva krenulo u 16. stoljeću. Žene su tada donosile zemlju u košarama kako bi se nasipao teren i krenulo nešto uzgajati.

U početku su ljudi uzgajali grožđe i radili vino za sebe, kasnije su krenuli i s prodajom. Nekada se radilo sasvim drugačije: grožđe se bralo, gazilo ili mljelo i stavilo u bačvu pa ”ča Bog da”. Danas ima dosta posla i u vinogradu i u vinariji, tržište traži da proizvođač ima čisto, stabilno vino, priča nam.

Plodnu zemlju preuzima šuma
Zvonejske njivi područje je na nadmorskoj visini od 350 do 450 metara smješteno na jugoistočnom obronku, na strmoj padini koja se penje od sela Zaluki do sela Perka u zaleđu Matulja i poznatije Opatije.

Njihova specifičnost je da se radi o vrlo malim parcelama kojima se ne može pristupiti s većim strojem. Zato se najviše radi ručno - što podrazumijeva puno odricanja. S druge strane, to svemu daje određenu draž, priznaje ovaj vinogradar i vinar otkrivajući kako nema zainteresiranih za proširenje proizvodnje. No, to ga ne čudi imajući na umu da ih ”šuma sve više zatvara” pa postoje veliki problemi s vlagom i divljači.

"Nekada su njive bile pune ljudi, svatko je nešto obrađivao, a danas da čovjeku na polju dođe loše, nema tko uskočiti za pomoć”, opisuje Ružić koji primjećuje nazadovanje po pitanju poljoprivredne proizvodnje u cijelom periodu koliko se bavi ovim poslom.

Odustajanje nije opcija bez obzira na probleme
Iako ima tek oko 3.000 trsova, parcele su raštrkane pa se u proizvodnju grožđa ulaže mnogo rada i vremena. Osim toga, uočava i promjenu klime, a zbog velike vlage ne smije kasniti s tretiranjem. Klima je nepredvidljiva, navodi, svake godine je nešto. Prvo suša, pa uslijede velike kiše ili obrnuto, a biljke se teško prilagođavaju na ekstreme. 2025. godine je na grožđu bilo ožegotina, opisuje, no na svakom koraku ima poteškoća.

"Pored divljači, veliki problem su i ptice. Protiv divljači se još i da obraniti postavljanjem ograda ili pastira, ali od ptica nema obrane. Nekada je bilo puno više vinograda pa su životinje svugdje uzele malo, a sada nemaju kome nego meni”, govori smijući se.