‘Hrvatsko vinarstvo pred najvećim je izazovom u posljednjih 20 godina’

Posljednjih mjeseci ime Jelene Balog sve se češće pojavljuje u javnosti kada se govori o problemima hrvatskog vinskog tržišta. Kao jedina vinska brokerica u Hrvatskoj, osoba koja svakodnevno posluje i posreduje između proizvođača, distributera i tržišta, među prvima je javno otvorila pitanje patvorenih vina, netransparentnih tokova sirovina i nedostatka sljedivosti podrijetla proizvoda te izostanak učinkovitih kontrola koji ozbiljno narušavaju hrvatsku vinsku industriju i ozbiljno prijete opstanku domaćih vinogradara i vinara. Njezine izjave izazvale su snažne reakcije dijela vinske industrije, ali i otvorile raspravu o temi o kojoj se godinama govorilo samo u kuloarima i iza zatvorenih vrata.

U razgovoru za Poslovni vikend Balog iznosi svoje viđenje stanja na tržištu, upozorava na rizike za hrvatske vinare koji žive od vlastite proizvodnje te štetu za potrošače, turizam i međunarodnu reputaciju Hrvatske dok objašnjava zašto smatra da je hrvatsko vinarstvo danas na važnoj prekretnici.

Posljednjih mjeseci postali ste jedna od najglasnijih osoba koja upozorava na problem patvorenih vina. Zašto ste odlučili javno otvoriti tu temu?
Zato što sam smatrala da bi netko napokon morao otvoreno progovoriti. Godinama se o tome šaptalo po podrumima, na sajmovima i stručnim skupovima, ali nitko nije želio javno preuzeti odgovornost i reći da problem postoji. Priroda mog posla omogućuje mi uvid u različite segmente vinskog tržišta, od proizvodnje i nabave do distribucije i prodaje. Kada takve informacije i iskustvo usporedite s dostupnim podacima o proizvodnji i prometu, određene nelogičnosti jednostavno postanu previše očite da bi ih se ignoriralo. Svjesna sam da zbog otvaranja ove teme mogu snositi određene posljedice, i bilo ih je. No, smatram da je zaštita hrvatskih vinara i potrošača važnija od osobnog komfora. Ako danas ne otvorimo ovu raspravu, sutra ćemo se pitati zašto smo izgubili povjerenje u hrvatska vina i, još gore – gdje je nestalo hrvatsko vinarstvo.

Upravo zato što ozbiljno shvaćam problem, privremeno smo obustavili trgovanje hrvatskim rinfuznim vinima dok se tržište ne stabilizira i ne postane uređenije i predvidljivije.

Nakon prvih javnih istupa tvrdili ste da ste bili pod pojačanim nadzorima koji su u konačnici i rezultirali nepravomoćnom presudom na sudu u Puli. Taj postupak i dalje traje jer ste podnijeli žalbu. Što se konkretno događalo?
U prva četiri mjeseca ove godine imala sam čak šest različitih nadzora i kontrola. Naravno da podržavam rad institucija i smatram da svatko treba biti podložan kontroli. Meni osobno nadzori i takve situacije nisu problem jer poslujem transparentno. Problem je poruka koju takve situacije šalju tržištu. Postupak koji vodim još traje i ne mogu ga komentirati. Međutim, legitimno je postaviti pitanje proporcionalnosti. Ako osoba koja javno progovori o problemu dobije šest nadzora u četiri mjeseca, a istovremeno neke od najvećih hrvatskih vinarija nisu predmet jednakog intenziteta kontrola, onda se prirodno nameće pitanje prioriteta.

Koliko je, prema vašim procjenama, patvorenog vina danas prisutno na hrvatskom tržištu?
Na temelju podataka kojima raspolažem i analize tržišta procjenjujem da se radi o približno četiri do pet milijuna litara patvorenog vina. Naglašavam da je riječ o procjeni koja proizlazi iz usporedbe proizvodnih kapaciteta, službenih evidencija, količina koje se pojavljuju na tržištu i dostupnih podataka o prometu. To nije marginalna količina. Govorimo o volumenu koji značajno utječe na tržišne cijene, konkurentnost proizvođača koji se pridržavaju zakona i percepciju hrvatskog vina.

Više puta ste upozorili na velike količine uvezenog mošta i vina u rinfuzi koje završavaju u hrvatskim vinarijama, ali i kritizirali sustav kontrole prije stavljanja vina na tržište. U čemu vidite najveći problem?
Problem je u tome što određene brojke jednostavno ne odgovaraju jedna drugoj. Kada uspoređujete površine vinograda, prijavljene prinose, količine proizvedenog vina i količine koje završavaju na tržištu, otvara se niz pitanja na koja još nemamo odgovore. Posebno zabrinjava činjenica da se značajne količine uvezenog mošta i vina u rinfuzi nalaze u hrvatskim vinarijama, a istovremeno ni devet mjeseci nakon berbe još nemamo službene podatke o ukupnoj proizvodnji vina u Hrvatskoj.

Dodatni problem vidim u sustavu kontrole. Danas se analizira uzorak koji proizvođač ili punionica dostavljaju na ocjenu, ali ključno je pitanje odgovara li svaka boca koja kasnije završi na tržištu upravo tom uzorku. Ako postoje ozbiljne sumnje u podrijetlo ili deklariranje određenih proizvoda, tada su potrebni češći nadzori i detaljnije provjere. Ne tvrdim da je svaka litra sporna, ali smatram da tržište, institucije i potrošači zaslužuju jasne podatke o tome koliko je vina proizvedeno, koliko je uneseno ili uvezeno te što se na kraju nalazi u bocama koje kupujemo.