Iz bundeva iscijedili 1,96 mil. kuna

Uljara Zdravka Presečkog iz Cargovca kraj Varaždina jedna je od najuspješnijih obiteljskih uljara u Hrvatskoj. Osim što proizvodi vlastito bučino ulje, obitelj Presečki radi ulje i iz usluge tijekom četiri dana u tjednu. Varaždinski kraj odavno je poznat po bučinom ulju pa u županiji uz Presečkog rade još dvije poznate obiteljske uljare, dok je jedna smještena u Slavoniji u Požegi. Bučino ulje proizvode i veliki proizvođači, Čakovečki mlinovi i Prehrana. Ukupan prihod Uslužne uljare Presečki u prvoj godini poslovanja 2007. bio je 100.000 kuna, iduće godine 400 .000, a u 2009. već 800.000 kuna.

Lani je ostvaren prihod od 1,96 milijuna kuna. Presečki obrađuje 100 hektara zemlje u Cargovcu nadomak Varaždina i po obradivim površinama najveća su obiteljska uljara. Zbog plodoreda Presečki na trećini zemlje uzgaja bundeve, na drugoj trećini kukuruz a ostalo je pšenica. Od obradivog zemljišta obitelj ima vlastitih 30 hektara, 43 hektara je državna zemlja u zakupu, a ostalo je privatna zemlja također u zakupu. U kooperaciji Presečki je ima oko 120 hektara i kaže da im je gornji limit kooperacije 150 hektara. S proizvodnjom ulja od bundeva počeo je slučajno prije četiri godine kad je imao ozbiljnih problema, ali i gubitaka u proizvodnji povrća. Do 2006.Presečki je bio među najvećim obiteljskim proizvođačima u Hrvatskoj i proizvodio je na tone krumpira, kupusa, luka, patliđana, mrkve, celera, ukratko 18 vrsta. Zadnje godine imali su 782 tone povrća koje su prodali najvećem nacionalnom trgovačkom lancu Konzumu. Izgubili su, kaže Presečki, 260.000 kuna vlastitog novca nakon čega su odlučili prekinuti s uzgojem povrća. "Konzum i svi trgovački lanci imaju akcije ali na seljačkim leđima. Na akcijama povrće se prodaje u bescijenje, a proizvođači ga moraju dati jer ono se ne može čuvati. Imali smo i veliki kamion hladnjaču, zatim uređeni sistem navodnjavanja, ali shvatili smo da smo postali robovi na vlastitoj zemlji", kaže Presečki. S proizvodnjom povrća na veliko u obitelji se počelo pedesetih godina prošlog stoljeća. Presečki su porijeklom iz Petrovskog, sela kraj Krapine i marljivi su poput većine Zagoraca. Zdravkov pradjed Miha doselio se u Cargovec u općini Vidovec poznatoj po kupusu koje je i uzdiglo ovaj kraj. Presečki su dosta zemlje dobili i u agrarnoj reformi 1946. godine, a u novoj državi opredjelili su se na širu proizvodnju povrća. U 12 godina osposobili su se za proizvodnju kvalitetnog povrća, ali pojavom sve više trgovačkih lanaca drastično su se rušile cijene. Presečki tvrdi kako su i danas povrtlari u daleko težoj situaciji nego recimo proizvođači mlijeka jer krava je u staji, a povrće na otvorenom gdje mu prijete suša, tuča, mokra zemlja. Obiteljski posao Zdravko i supruga prenose na sina koji vodi pogon proizvodnje ulje i kćer koja vodi prodaju, a supruga je kaže Katica za sve. Kod Presečkog je zaposlena cijela obitelj, nedavno je počeo raditi i budući zet. Uz Zdravka u uljari radi petero ljudi i registrirani su kao poljoprivredni obrt. Proizvodnja bučinog ulja nikla je zbog spleta okolnosti. Presečki se prisjeća da je uz nekoliko naprednih poljoprivrednika još za vrijeme varaždinskog župana Radimira Čačića išao u Bavarsku u obilazak tamošnjih poljoprivrednih gospodarstava. Impresionirale su ga, prisjeća se, obiteljske špiritane i čudi se što nitko u Hrvatskoj nije pokrenuo posao da od otpadnog povrća radi alkohol. Nakon povratka iz Bavarske obilazili su uljare u Austriji i Sloveniji gdje je Presečki čuo da se prodaje jedna od najstarijih uljara u Lenartu kraj Ptuja. Prodali su kaže neke nekretnine, obiteljsko srebro i kupili uljaru. Nije se moglo, priča, računati na poticaje iz Mjere 6 koje su se odnosile na "gradnju, adaptaciju i opremanje pogona za preradu, konfekcioniranje i pakiranje poljoprivrednih proizvoda" jer ih je Ministarstvo poljoprivrede tada odobravalo samo podobnima. "To su dobivali odabrani mahom stranački igrači, a ne mi koji smo se javili dva puta ali bez uspjeha", govori Presečki. Dapače, dodaje da čak nisu mogli dobiti poticaje iz pretpristupnih programa EU SAPARD i IPARD jer resorno ministarstvo proizvodnju bučinog ulja nije uvrstilo u programe. "Uvijek se naglasak stvaljao samo na masline i maslinovo ulje, a mi smo bili u zapečku. Uzalud je bilo i to što imamo iskustva iz Austrije koja je kolijevka proizvodnje koštica, a samim time i bučina ulja", prisjeća se.U uljaru su investirali 2,1 milijuna kuna svojeg novca, a od Varaždinske županije i Grada Varaždina po dobili 25.000 kuna. U 2007. i 2008. napravljena je uljara i kupljeno postrojenje od najmodernije sijačice, kombajna za vađenje koštica do upojne jame kakvu traže EU standardi. Zadovoljni su danas i ne strepe za plaće.Naručili su u Austriji novu prešu vrijednu 290.000 kuna koja je najveća među obiteljskim uljarama, a ima kapacitet veći i od uljara Čakovečkih mlinova i Prehrane.

Presečki je prije nekoliko dana potpisao ugovor s Vindijom o prodaji bućinog ulja u pet najjačih trgovinama ovog prehrambenog giganta u Zagrebu. Vindija je pratila ulje ostalih proizvođača, ali izabrali su njihovo. U prijašnjim pokušajima da prodaju u Zagrebu nekim trgovinaam delicijama svoje ulje ostali su kratkih rukava i bez svojih novaca. Što se tiče usluge u proizvodnji ulja za klijente Presečki tumači: "Presnimili smo austrijski projekt i svojim klijentima na usluzi smo takoreći 24 sata. U uljaru se donesu bučine koštice koje se potom stavljaju na mljevenje, miješanje, pećenje i prešanje a cijeli proces traje sat i pol." Presečki osim toga posjeduje i certifikat kojim se dokazuje kvaliteta ulja. Najviše ulja u prehrani troše Zagorci. Krenuli su u restorane, a od prije tri godine imaju na Varaždinskoj tržnici trgovinu i misle da već drže oko 70% tržišta u gradu. Početkom 2008. dobili su opskrbu hotela Turist u Varaždinu što im je otvorilo vrata ostalih hotela čak i najvećih u Zagrebu kao što su Westin i Sheraton.