'Jadroliniji' od 1. siječnja stiže konkurencija iz Grčke i Srbije

Od 1. siječnja 2017. liberalizira se tržište pomorskog prometa u Hrvatskoj. Svim dosadašnjim koncesionarima istječu ugovori za koncesije u domaćem linijskom prometu, a u konkurenciju odsad mogu ući i strani brodari.

Svi će se moći javiti pod nacionalnim zastavama, a članovi posade će morati obvezno govoriti hrvatski jezik. Već sada ima zainteresiranih, to su očekivano Grci, Talijani, Skandinavci, a upita ima i iz Beograda, kaže Ivan Franičević Aga, ravnatelj Agencije za obalni linijski pomorski promet.

Koncesije će se dodjeljivati po principu tko ponudi više, ima prednost, a o svemu će odlučivati stručno povjerenstvo čije će odluke provesti Upravno vijeće, odnosno ravnatelj Agencije. No, obvezujući rokovi mogli bi doći u pitanje zbog političkih razloga.
– S brodarima imamo ugovore koji istječu zadnjeg dana ove godine. Nisam baš siguran da ćemo uspjeti raspisati natječaje na vrijeme zbog kratkoće rokova i parlamentarnih izbora, odnosno formiranja nove Vlade – otvoreno govori Ivan Franičević.

Pripreme za koncesijske natječaje, koji još nisu pripremljeni, već su počele jer u "Jadroliniji" ne kane olako izgubiti desetljetne pozicije, pa i nakon novih koncesijskih natječaja žele zadržati vodeću poziciju na Jadranu. Zato su baš sad najavili gradnju broda za udaljene otoke poput Korčule, Visa i Lastova, vrijedan čak 50 milijuna eura. Izrada projektne dokumentacije povjerena je poljskom "Remontowu".

Propast malih brodara

Riječ je očito o taktičkom potezu nacionalnog brodara. Natječaj će realizirati u dvije faze, a isporuka broda trebala bi biti u roku od najmanje 24 mjeseca nakon potpisivanja ugovora o gradnji. Brod će se, opet, naručiti u poslovno najpovoljnijem trenutku, a on svakako ovisi o uvjetima koji će vladati tijekom idućeg koncesijskog ciklusa. Tajna je u tome da se koncesije koje će se u pravilu raspisivati na pet ili šest godina produžuju na deset pa i više godina u slučaju da se na natječaju pojavi brodar s novogradnjom posebno namjenski građenom za određenu liniju.

Princip da jedan brodar drži liniju vrijedit će i dalje, a iz "Jadrolinije" su već najavili nabavu ukupno 26 brodova do 2027., od čega 23 nova. Obnova flote, kao osnova konkurentnosti, počela je još 2005., pa je do danas flota riječkoga brodara jača za 18 brodova, od čega 12 novogradnji.

Iako najveća, državna "Jadrolinija" nije, naravno, jedini koncesionar linijskog pomorskog prometa. Tim se poslom bavi i nekoliko manjih, privatnih tvrtki, koje se uglavnom žale na povlašteni status velike kompanije u državnom vlasništvu, ali i na druge probleme kao što su dampinške cijene "Jadrolinije", pogubno natjecanje države s privatnicima, Vladina pomoć u financiranju nabave novih brodova. Obvezujuću liberalizaciju pomorskog prometa smatraju političkom floskulom.

Neki od malih brodara gotovo su propali, a za svoje probleme optužuju "Jadroliniju". Upozorava se na pogodovanje državnom brodaru na javnim natječajima i diskriminaciju malih. Malim brodarima nisu po mjeri ni restriktivni obračuni Agencije, u kojoj pak tvrde da nema privilegiranih.

Ne vole nas, politika pritišće

– Svake godine se rade obračuni, sve pratimo i kontroliramo. Upozoravali smo ranije na nezakonito prelijevanje sredstava iz linijskog prijevoza na međunarodne linije unutar iste kompanije. Principijelni smo, ali nas često prozivaju i omalovažavaju. Zašto? Zato jer moraju polagati račune. Što mnogi ni danas ne žele – kaže ravnatelj Franičević Aga, koji naglašava kako Agenciji treba samostalnosti umjesto prevelikoga političkog utjecaja na nju.

Politika pritišće, ali tendencija je ipak sve manje i manje, kaže kapetan Aga, koji ne odustaje od čvrstog stava da Agencija za obalni linijski pomorski promet mora opravdati svrhu svog postojanja – transparentnost isplata i kontrolu trošenja državne potpore. Desetak zaposlenih s godišnjim budžetom od dva milijuna kuna kontrolira 300 milijuna kuna državnog novca (prije čak i do 400 milijuna), od čega većinu potroši "Jadrolinija". Gledanja kroz prste nema.

Tako je naloženo "Jadroliniji" da u proračun mora vratiti 68,7 milijuna kuna preplaćene državne potpore. Agencija za obalni linijski pomorski promet račun je isporučila na temelju razlike između planirane i ostvarene potrošnje goriva za 2015. godinu. U trogodišnjim ugovorima o davanju koncesije, koji su potpisani sredinom 2013., polazna točka varijabilne cijene goriva bila je 5,5 kuna. Stvarna cijena, prosječno, u prošloj godini je iznosila 3,5 kune, što daje razliku od dvije kune po litri.

U ovoj godini će razlika biti i veća jer se cijena goriva kreće ispod tri kune, što znači da se može dogoditi razlika od preko sto milijuna kuna jer će ukupna potrošnja goriva biti veća od 37 milijuna litara. Sa sadašnjim dugovanjem, ako se preplaćena sredstva ne bi vratila, državni proračun bio bi oštećen za više od 160 milijuna kuna. Nema popusta ni za male brodare.

– Isključivo želimo zaštititi interese Republike Hrvatske i državnog proračuna, zbog čega je ova Agencija i osnovana. Ne može brodar samovoljno uskratiti vraćanje u proračun sredstava s osnova niže cijene goriva bez obzira radi li se o državnom ili privatnom brodaru. Ne može se razliku sredstava usmjeriti u razvoj ili bilo koju drugu namjenu jer se radi o proračunskim sredstvima dobivenih temeljem ugovora brodara i Agencije. Postupanje suprotno iznesenom bilo bi predmet iz nadležnosti DORH-a – kaže kapetan Franičević.

Sad se čeka nalaz revizije koja je povjerena eminentnoj kući "Deloitte". Do kraja idućeg tjedna, taman nakon izbora, trebala bi se, dakle, podvući crta ispod dugovanja brodara koja se mjere u desecima milijuna kuna. Tada bi se, naravno, u sve mogla umiješati i nova politika.

Politika se miješa u sve

Kapetan Franičević Aga pomorski je stručnjak s rijetko plodnom karijerom. Plovio je na brodovima stranih kompanija, deset godina bio zapovjednik hidroglisera "Atlas" s prevaljenih 300.000 milja, i kao takav probijao blokadu Dubrovnika i bio kandidiran za Plavu vrpcu, još deset godina bio ključni čovjek u Lučkoj upravi Split i sad deset godina uspješno vodi državnu Agenciju, no nije preveliki optimist.

– Razočaran sam sustavom i odlukama o razvoju pomorstva. Stranci nam pišu studije o prometu, životu i budućnosti ovih prostora. Sami sebi ne vjerujemo. Nema vizije, nema sastanaka, stručnih rasprava, dogovora, seminara, tribina. Ne mogu zamisliti da ne možemo sagraditi još desetak marina, da u Orebiću nema trajektne luke, da se u Sućurju čeka po pet-šest sati, Vela Luka nije uređena... Ne treba puno uložiti, a puno se može dobiti. U zadarsku Gaženicu ide više od milijardu kuna. Neka se gradi, ali malo skromnije i onda tu razliku valja usmjeriti u spomenute i neke druge luke. Sve to me smeta kao stručnjaka i kapetana – rezigniran je Ivan Franičević Aga.

Napominje da su u Italiji u godinu dana napravili 8000 vezova, a mi stojimo i čekamo dok se na otocima umire. Tko to kreira, tko zaustavlja investicije dok ima onih koji žele ulagati. Osobno je čuo o ucjenama za gradnju marina, pa i plaćanju mita u visini milijun eura. Uvjeren je da se u četiri godine može preporoditi hrvatsko pomorstvo, a time i cijela zemlja.

– Politika se umiješala i u linijski promet. Nezadovoljan sam što su izostale neke opravdane linije, a druge brzobrodske voze iako nema nikakve osnove za to. Drže se noćne linije da bi netko išao u Split u teatar, a toga u teatru nema. Stvara se ogromni trošak u tmurnim zimskim mjesecima. Bolje sva ta sredstva usmjeriti ovoj maloj koja baca koplje – kaže kapetan Aga.

Viško arčenje novca

Velika bura podigla se oko brze linije za Milnu, koju su srušili Višani nezadovoljni što im vožnja traje dvadesetak minuta duže.
– Ostajem čvrsto pri stavu da zapadni dio Brača treba spojiti na brzobrodsku liniju Vis – Split koju, u protivnom, treba ukinuti jer joj je u sezoni popunjenost oko 17 posto. Spreman sam to i objasniti. U bivšoj državi Vis je imao tri puta više ljudi i imao vezu s kopnom devet puta tjedno. Sad više nema industrije sardine, "Jugoplastike", vinara i JNA, ali zato "Hektorović", s četiri puta više kapaciteta, vozi četiri puta zimi plus katamaran. Ukupno 21 linija. To nema veze s logikom, to je čisto arčenje državnog novca. A Milna bi ticanjem dobila poticaj za povratak života. Ali ne daju Višani, politika iz kafića, zbog dvadeset minuta devijacije. Kad katamaran digne brzinu, štedi još 10 minuta. I sve to državu ne košta. Takve stvari me tjeraju na povlačenje, u mirovinu – ističe Franičević.

Ravnatelj Agencije za linijski promet uporno predlaže, ali, nažalost, nitko ga ne čuje, da se u pojedinim mjesecima u izvansezonskom razdoblju vikendom omogući putovanje do otoka po otočnim tarifama za sve putnike i vozila. To bi omogućilo otočanima nastanjenim na kopnu da češće odlaze kući, da pomognu roditeljima. Brodaru prihodi ne bi bili smanjeni, tvrdi Franičević, nego uvećani.

– Zamislite čovjeka 28, 45 ili 61 godinu života, ne radi, nema nikakvih primanja, živi na otoku i mora plaćati otočnu cijenu karte. Umirovljenici, bez obzira kolika im je mirovina, ne plaćaju kartu, oslobođeni su. Gdje to ima?! – pita se Ivan Franičević Aga i dodaje:
– Nikad nisam bio pozvan da dam svoje stručno mišljenje, a ne bih volio otići u mirovinu prije nego što nekome ne kažem barem par rečenica!