Je li Kvarner spreman za “arapske milijune”? Naprosto vapi za investicijama i nekim novim početkom

Jedan od prvih turističkih resorta na svijetu, otuda joj i nadimak »Stara dama«, sasvim je sigurno Opatija. Volosko, Lovran, Veprinac, mjesta su s dugom poviješću na tom području dok je između njih bio – prazan prostor.

Kad je pak krenula prometna infrastrukturna revolucija obližnje Rijeke, kad je željeznica stigla do Matulja, Austrija, inače s lučkim kapacitetima apsolutno posvećena Trstu, shvatila je da na tom prelijepom prostoru izvrsne kime, posebno u odnosu na ono što imaju doma, može napraviti – turistički boom.

Prva je bila Scarpina »vikendica«, dakle domaćeg investitora, no vrlo je brzo krenula mješovita izgradnja hotela i privatnih vila dominantno austrijskim, ili austro-ugarskim kapitalom.

Iako nismo sigurni da su se urbanisti i arhitekti tog doba slagali s onim što im je izrastalo pred očima, a nerijetko su to bili »copy/paste projekti« koji su inače egzistirali u alpskom prostoru te im na obali Jadrana nikako nije bilo mjesto, snaga kapitala je, kao i uvijek, i tada bila – jača.

Opatija je i danas najturističkije mjesto u Hrvatskoj jer osim turizma – ne brojimo li društvene djelatnosti, gradsku upravu, zdravstvo i školstvo – u njoj nikad nije bilo nikakvih proizvodnih pogona.

Ima i visoko izgrađenu kulturu rada u turizmu, a kao jedna od rijetkih i cjelogodišnje poslovanje. Jedan od prvih resorta na svijetu u stoljeće i pol ugradio je u genetiku svojih stanovnika saznanje da im je turizam osnova egzistencije. I to dobre.

Visoki luksuz

Ne znamo je li mu to poznato, i je li se povodio opatijskim primjerom kad je prije petnaestak godina krenuo na sjeveru Egipta, na Mediteranu koji inače nije u fokusu turizma te velike i značajne afričke države, s idejom izgradnje Marassija, ali Mohamed Alabbar, jedan od najvažnijih arapskih, možemo slobodno reći i svjetskih investitora u nekretninski biznis, u izgradnju turističkih kapaciteta, ali nakon temeljitog obilaska njegovog neobičnog, osebujnog turističkog grada, može se pomisliti kako – je.

His Excelency, njegova ekselencija Alabbar nas je, naime, ugostio prigodom otvaranja najnovijeg, ali i jednog od posljednjih na tom lokalitetu, hotela Palace koji se ponosi posebno visokim luksuzom.

Kao i što, iako se radi o Egiptu, to nije slučaj u ostalih desetak hotela Marassija, ima i vrlo fino, elegantno implementiran čitav niz dizajnerskih elemenata s naglašenim arapskim stilom.

Za tu je svečanu prigodu u vanjskom dijelu hotela bila podignuta posebna pozornica, kao i terasa za nekoliko stotina iznimno značajnih uzvanika, posebno iz svijeta arapskog turističkog biznisa, dopremljena je čudesna rasvjeta, dok je zvuk koji je glazbu i Alabbarov govor prenosio bio bez ikakvih distorzija.

Uvodni dio te ultraglamurozne večeri bio je povjeren Amaal Maher, istinskoj divi egipatske glazbene scene, sa skoro 180 centimetara visine i glumici manekenskih proporcija s 11 milijuna pratitelja – Severina kao apsolutni rekorder ovih prostora ih ima milijun, Jenifer Lopez 240 milijuna – kako bi se i na taj način naglasilo što se i u čijoj organizaciji događa na egipatskom Mediteranu.

Točno u ponoć, za dodatno naglašavanje dramaturgije događanja, na scenu je izašao Alabbar osobno. I ne, nije bila riječ o osobi odjevenoj u tradicionalnu arapsku odjeću, nego o istinski vitalnom gospodinu, kojem se polako približava 70. rođendan, u smart casual kombinaciji s talijanskim modnim potpisom.

K tome, mada ne sumnjamo kako je prošao najbolje komunikatorske škole, i osobi koja u sebi objedinjava niz liderskih pa i karizmatičnih osobina.