Jedan dan kod najboljih poslodavaca u Hrvatskoj: "Nema hijerarhije, glupih pitanja i ega"

Prvi dojam koji sam ostavio na svojeg poslodavca to jutro nije bio za pohvalu. Dogovor je bio u 11 sati, a ja sam, shvaćajući klizno radno vrijeme olako, uletio u zajedničku društvenu prostoriju domaće digitalne agencije Degordian i IT tvrtke Mediatoolkit, s 20-ak minuta zakašnjenja. Ostali novopridošlice, četvero mojih budućih kolega, s kojima sam trebao proći upoznavanje s poslom i onboarding, na svoj su prvi radni dan došli spremni. Štreberski su već sjedili na kauču i pomno pratili riječi voditelja Paška Pajdeka, voditelja razvoja proizvoda u Mediatoolkitu. Srećom, mlađahna ekipa voditelja, zadužena za nove zaposlenike, uz Paška tu je bio i Matija Martek, marketinški menadžer Mediatoolkita, i Anita Gazica, iskusna voditeljica odjela za korisnike, nisu mi to zamjerili. Ponudili su me čak i kavom.

Sa šalicom kave ili zdjelicom žitarica u ruci, tako otprilike izgleda početak dana u digitalnoj agenciji Degordian i softverskoj tvrtki Mediatoolkit, najboljim domaćim poslodavcima već petu godinu prema istraživanju portala Moj Posao. Obje tvrtke, iako razdvojene, posluju na istoj adresi, preko puta Zagrebačke pivovare, i imaju iste osnivače - Tomislava Grubišića i Daniela Ackermanna.

Degordian je jedna od većih digitalnih agencija u regiji, sa stotinjak zaposlenih i ozbiljnim klijentima (Ožujsko pivo, Lufthansa, Bosch i Hrvatski Telekom) za koje rade web dizajn, mobilne aplikacije, videoprodukciju i održavanje društvenih mreža. Mediatoolkit je tvrtka koja se bavi isključivo njihovim istoimenim softverskim alatom preko kojeg tvrtke mogu pratiti informacije o sebi u medijima i na društvenim mrežama, a zapošljava četrdesetak ljudi.

Prije nego što sam došao, čuo sam priče - u Degordianu i Mediatoolkitu nema hijerarhije, nema glupih pitanja, nema napuhanih ega, kreativa je ispred svega.

Odlučili smo stoga provjeriti kakva je to nova radna kultura koja pokreće te mlade tehnološke tvrtke, što se točno skriva iza modernog ureda, ostakljenih soba za sastanke, PlayStationa, vreća za sjedenje i pet-friendly politike.

Čim se uđe u zajedničku društvenu prostoriju gdje sjede, jedu, piju, chillaju ili poslovno i neobvezno ćakulaju zaposlenici obje tvrtke, osjeća se Google vibra. Ispod velikih prozora koji okružuju cijelu zajedničku otvorenu prostoriju složeni su šareni taburei i sofe. Na jednom dijelu sjedimo mi, novopridošlice, a odmah pored lijeno se rastežu kućni ljubimci.

Prije nego što nas raspodjele na naša radna mjesta, voditelj/vodič Paško će nas provesti, kao izletničku skupinu, svim katovima dviju tvrtki.

Ulazimo prvo u sunčanu kuhinju. Zaposlenici ujutro, prije početka radnog dana, govori Paško otvarajući kuhinjski ormarić, mogu se poslužiti čime god žele - žitaricama, kavom, krekerima, mlijekom, sokom... ako nije označeno imenom ili prijetećom ceduljicom “ne diraj!”.

- A tko pere suđe? - provociram glumeći razrednu ludu pred ostatkom novih zaposlenika ne bih li malo opustio situaciju. Paško se odmah snašao dodajući da se zaposlenici s time ne moraju opterećivati jer imaju profesionalce koji njihove prostorije na dnevnoj bazi održavaju čistima i urednima.

Hodajući dalje, u dugim hodnicima sa svake strane uokvirene su velike motivacijske poruke. Neke podučavaju “Don’t take yourself to seriously” (ne shvaćaj se preozbiljno), a neke opominju “Be humble” (budi skroman). U odjelu marketinga, motivacijske su poruke odveli i korak dalje. “O, što volim glupo, a svoje”, jedna od izjava debelim markerom ispisana na bijeloj ploči u uredu. Iznad je naslov “Shit of the Week”, a na dnu komična crtica - “Toliko si gluposti rekao ovaj tjedan, nije mi jasno kako to nije završilo na Shit of the Week”. Zaposlenici marketinga, kako doznajemo, održavaju tjedna natjecanja u svojim biserima, provalama i baljezgarijama, a najbolje ispišu i rangiraju na ploči u svojem uredu koja inače služi za poslovne prezentacije. Sve u šali i prijateljskom podbadanju, nema zle namjere, a svjedoči to ne samo o dobroj ekipnoj zafrkanciji, nego i o specifičnoj radnoj kulturi.