‘Kad kletva ‘dabogda radio kod privatnika‘ postane prava želja, e tada ćemo postati normalni‘

Čak 10 posto dobiti tvrtke, Tvornica mašina Travnik daje u dobrotvorne svrhe. Ne bi u tome bilo ništa čudno da do 2004. godine ta tvrtka nije bila ruina u vlasništvu države koja je zapošljavala 50 ljudi, od toga samo 11 portira. I takvu je tvrtku preuzela Snježana Köpruner, danas većinska vlasnica i direktorica tvornice koja zapošljava preko 400 ljudi, a proizvodi konstrukcije za najveće proizvođače metalnih konstrukcija strojeva u Njemačkoj i Austriji koja je svoj zanimljivi karijerni i životni put ispričala na panelu Kako prenijeti prave vrijednosti obiteljske tvrtke koji se održava na konferenciji Budućnost obiteljskih tvrtki u organizaciji tjednika Lider.

Inače rođena Zadranka, karijeru je započela u Njemačkoj kao konzultantica i to u vrijeme kad se istočni blok prebacivao s planskog gospodarstva na tržište, a kasnije je postala i direktorica konzultantske tvrtke. Njezina je kompanija sudjelovala u procesu privatizacije travničke tvornice, ali nakon nekoliko obrata, kad je izgledalo da će taj proizvodni pogon otići u povijest, preuzela ga je sama. Danas u tvornici radi gotovo 400 radnika, izvoze preko 92 posto proizvodnje, prihod je 18 milijuna eura, a društveno odgovorno poslovanje važan je dio poslovanja.

- Ulažemo u kulturu, osnovali smo dječji vrtić Montessori, ne samo za djecu naših zaposlenika, već i za građane Travnika. Očistili smo jedan spomenički kompleks koji je bio zapušten u šipražju, potpomažemo izdavanje knjiga, nabasali smo na zanimljive teme o povijesti tog kraja, poput primjerice travničkih Sefarda o kojima treba snimiti i film. Pomažemo sportskim društvima, ali uglavnom dječjim i onima koja dokazano nisu nacionalistička - istaknula je Köpruner. Kako kaže, ne poznaje taj kraj, nije tamo 'domaća', zato joj je bitno da oni koji su dobit stvorili, a to su radnici, sami odlučuju koji će se projekti financirati i potpomagati.

- Bitno mi je da i moja djeca imaju iste životne vrijednosti kao ja i kao moji poslovni projekti i jako sam ponosna što su i sami angažirani - navela je Köpruner.

Bernarda Cecelja, vlasnica i direktorica tvornice madraca i kreveta Bernarda nema dilema da treba pomagati, prvenstveno, kaže, bolesnima, siromašnima, potrebitima, a posebice djeci. Cecelja je također karijeru započela u inozemstvu, u Švicarskoj, u ugostiteljskom sektoru i kada se vratila u Hrvatsku pokrenula je posao koji se toliko razgranao da se na krevetima i madracima koje njene tvrtke proizvode spava diljem svijeta.

- Nikad nisam uzela dobit tvrtke, sve se vraća u tvrtku, ulaže se u znanje, investicije, tehnologije, pa i plaće. Uvijek sam gledala da radnici budu zadovoljni, jer zadovoljan radnik najbolji je radnik. Jednom smo radniku za 15 godina staža kupili automobil i to ne na račun tvrtke, već vlastitim sredstvima. Nikad niti jedan dan nismo bili blokirani, nikad plaće nisu kasnile, dijelimo božićnice, dječje darove, uskrsnice, organiziramo izlete za cijelu tvrtku po Hrvatskoj i inozemstvu za naše djelatnike - kaže Cecelja i navodi kako nema dana da se netko ne javi iz zajednice i ne traži pomoć. Pomaže kad može, a to je često,ali samostalno odlučuje kome i koliko, a takav je mindset uspjela stvoriti i kod svog nasljednika, svoga sina.

Sve ove naše zemlje regije, zaključio je moderator panela Boris Vukić iz Adizesa, postat će normalne kad kletva dabogda radio kod privatnika, postane prava želja.