Kompanije, više pažnje cjelovitom obrazovanju!

Upravljanje kompanijama u globaliziranim ekonomskim uvjetima poslovanja zahtijeva vrhunsku umješnost menadžmenta radi opstanka i napredovanja u zahtjevnoj tržišnoj utakmici. Potrebno je naći optimalan omjer ulaganja u razne segmente proizvodnog procesa jer ako se pojedini segmenti podcijene (ali i precijene), konačni rezultati su slabiji od realno mogućih.

U uvjetima ekonomske krize još više dolaze do izražaja učinci poslovnih odluka jer su mogućnosti ostvarivanja profita znatno sužene, pa posebno pažljivo treba odlučivati između više mogućih razvojnih strategija, ali i taktika.

Dobro strateško planiranje pomaže organizaciji da svoju viziju i prioritete prilagođava okruženju koje se mijenja, a inovacijske i strateške promjene daju mogućnosti za uvođenje novih proizvoda i usluga, promjene cijena, veličine tržišta... Pri tome je važno upravljanje vanjskim i unutarnjim rizicima, kod čega identificiranje vrsta rizika i njihova procjena daju podlogu za učinkovito upravljanje. Tako je poželjno napraviti poslovni plan u više varijanti te mjeriti rizike u alternativnim situacijama.

Sve više se prihvaća koncept upravljanja poznat pod nazivom organizacija koja uči (learning organisation), koja se u razvijenom poslovnom svijetu primjenjuje u zadnjih desetak godina, a nastala je s ciljem bržeg odgovora na dinamiku u okruženju koje nameće promjene tj. prilagodbe potrebama kupaca i kretanjima u gospodarskom, društvenom i tehnološkom području, s naglaskom na ljudskom kapitalu i njegovom doprinosu jer su zaposlenici jedini resurs koji može učiti.

Komora Zagreb intenzivno educira članove kroz različite oblike edukacije: seminare, konferencije, okrugle stolove. Nažalost, odziv članica je skroman, što pokazuje da je svijest o potrebi unaprjeđivanja proizvodnih procesa kroz obrazovanje još razmjerno niska te da ima prostora za unaprjeđenje primjene znanja na svim upravljačkim razinama.

Uz ovakve ad hoc edukativne procese, kompanije bi trebale više pažnje pridavati i cjelovitom obrazovanju, kroz priznate obrazovne programe koji se sve više nude na našem tržištu i od kojih se jedan dio može mjeriti s programima na stranim školama i fakultetima. Razlika u dobivenim znanjima nakon završetka takvih programa i parcijalnih edukacija je velika.

To se najbolje ogleda u poslovnim kontaktima i pregovorima sa stranim menadžerima koji imaju cjelovita znanja poslovnog upravljanja, što za hrvatske menadžere - njihove poslovne partnere ili konkurente - nalaže raspolaganje istim znanjima i vještinama. Nažalost, velik broj naših kompanija, pa i onih s aspiracijama ili čak prisustvom na svjetskom tržištu, nije prepoznao važnost ulaganja u obrazovanje svojih menadžera, pa niti koristio porezne olakšice koje su im na raspolaganju (prema Zakonu o državnim potporama za obrazovanje i izobrazbu te drugim propisima donesenim na temelju tog zakona).

Ohrabruje, s druge strane, činjenica da su važnost ulaganja u vlastito obrazovanje spoznali motivirani mladi menadžeri i budući menadžeri koji u obrazovanje ulažu svoja privatna sredstva. Prema dostupnim povratnim informacijama, takva se ulaganja u razmjerno kratkom roku vraćaju u vidu napredovanja u njihovim karijerama, što znači i boljim pozicijama i plaćama. Osim što se to može smatrati osobnim uspjehom tih mladih ljudi, bolje obrazovanje povećava šansu hrvatskih kompanija koje ih zapošljavaju u utrci na svjetskom tržištu.