McDonalds zna više o svojim kupcima nego FBI

Novinar Wireda Reece Rogers zatražio je informacije koje je McDonalds prikupio o njemu. Dobio je izvješće od 515 stranica koje je uključivalo predviđanja o tome koliko često će posjećivati ​​restoran, kada i gdje će ga najvjerojatnije posjetiti i što će najvjerojatnije naručiti.

Rogers je uspio doći do podataka zahvaljujući kalifornijskom Zakonu o privatnosti potrošača (CCPA), temeljem kojeg je moguće zatražiti svoje osobne podatke tvrtka prikupila o njima, kao i njihovo brisanje ili isključivanje iz dijeljenja ili prodaje. McDonald's ima poseban Centar za prava na privatnost, gdje kupci mogu podnijeti zahtjev za pristup onome što je tvrtka prikupljala tijekom godina i kako to koristi.

Novinar je pronašao hrpu dokumenata koji su uključivali njegove podatke, bodove vjernosti, popis prošlih kupnji, ponude koje mu je tvrtka poslala i još mnogo toga. Aplikacija je pratila i svaki put kada je skenirao kod kao dio McDonald'sove godišnje igre Monopoly, a rangirala je i koje proizvode najvjerojatnije kupuje tijekom bilo kojeg posjeta.

Geoffrey Fowler iz Washington Posta je prošle godine zatražio podatke koje Starbucks ima o njemu. Dobio je samo osam stranica, ali je zahvaljujući njima otkrio kako u eri cijena nadzora programi vjernosti nisu dobitna kombinacija kako ih tvrtke vole predstavljati. Moguće je kako mu je Starbucks nudio manje popusta od drugih tvrtki jer je iz podataka koje je imao o njemu zaključila kako je bio spremniji tolerirati plaćanje pune cijene.

Izvješće Vanderbilt Policy Acceleratora i organizacije UC-Berkeley Center for Consumer Law and Economic Justice otkrilo je kako Starbucks nije ni blizu jedini u ovoj praksi. Stvarni dio nagrada u takozvanim programima nagrađivanja počeo je nestajati, ali te tvrtke prikupljaju i prodaju više podataka nego ikad.