Mlinar Zvonimir Trotić: Mljel sam sve osim papra, a najbolji kruh se dela od heljde

Jedan od naših starih mlinova-vodenica, kojih je u prošlosti u našoj zemlji radilo i do pet tisuća, nalazi se u zapadnom dijelu Zagreba, okružen zelenilom podnožja Medvednice, u ulici Dubravica uz istoimeni potok, na kućnom broju 109.

Vlasnik Zvonimir Trotić mlin je i mlinarevu kućicu naslijedio od oca imenjaka. Zapravo je, pojasnio je, taj mlin dobila njegova baka Jana u miraz, pa je već djed Janko bio mlinar u vlastitom mlinu, baš kao i otac Zvonimir, a kasnije i sin Zvonimir - naš sugovornik. Obitelj je ovamo došla s brda Bizeka, koji se nalazi nedaleko Dubravice. Kućica je kasnije srušena, a Trotići su na njenom mjestu sagradili modernu obiteljsku kuću.

"Trebam pomoć za mlin koji je zaštićeno kulturno dobro Hrvatske, a u kvaru je već godinu dana", odmah nam je na početku rekao vitalni 75-godišnji mlinar. Potrebno je k tome popraviti mlinski kotač, a i renovirati objekt, građen od kamenih blokova.

Mljeo i rižu za Kineze iz susjedstva
"Prije dvije godine strahovito nevrijeme uništilo je stari krov, ali to sam popravio", priča nam i kaže da su ga još prije 10-15 godina obilazili stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika, ali dalje od papira i priča nisu došli. Odmah dodaje da ga raduju posjete njegovom mlinu tijekom smotri folklora, ali i vrtića te novinarskih ekipa.

Do pred godinu dana, sve do nesretnog kvara, punom parom je obavljao mlinarske poslove. Većina njegovih mušterija dolazila je iz zapadnog dijela Zagreba: iz Gajnica, Prečkog, Španskog, Podsuseda. "To su bili pomlinari. Svaki mlin imal je svoje pomlinare (mušterije, op.a.), a na potoku Dubravica radilo je čak sedam mlinova", otkriva.

Na upit što njegov mlin melje, odgovorio je: "Sve osim papra. Najviše sam mljel raž, ječam, kukuruz, ljuštenu heljdu, čak i rižu za Kineze iz susjedstva. Delal sam na ušur (za udio brašna umjesto plaćanja, op.a.).Tak sam probal i izvrstan rižin kruh, a najbolji kruh se dela od heljde", kaže.

Kada je u pitanju kapacitet proizvodnje, navodi da kad su dobri uvjeti - voda i suho žito, samelje 18-20 kg žitarica na sat. Kad ima puno posla, radi se dan i noć, a za 8-10 sati samelje se po 40-50 kilograma.

Rado pokazuje kako radi njegov mlin, starinski dvoetažni prostor bez pregrada, opremljen izvornom opremom. Energija vode se preko velikog vanjskog kotača prenosi na mlinske kamenove, a gotovo brašno žlijebovima kliže u vreće ili spremnike. Kad ponestane materijala, oglasi se povezano zvonce, koje zvoni iznad vanjskih ulaznih vratiju.

Puno ljubavi se u mlinovima dogodilo
Od rođenja vezan uz mlin, sa sjetnim se smješkom prisjeća svog djetinjstva i mladosti. "Kad sam bil školarac, u njemu sam ljeti često prespaval. A mlinovi su uvijek bila mjesta ljubavi, mjesta prijateljstva, druženja. Puno ljubavi se tu dogodilo..." Šeretski recitira pjesmicu svoje mladosti: "Nesla žena v melin vreće, dojde mlinar pa ju pod se vleče."

Uz mlinove su oduvijek bile vezane i legende, no negira bilo kakve legende vezane uz njegov, ali brzo dodaje: "Je, baka je pričala o coprnicama (op.a.: vješticama), da su se sastajale u jednom većem mlinu, na početku ulice Dubravica. Kad sam išal iz škole, nije u ulici bilo još rasvjete, pa je nas djecu bilo strah."

Inače, premda Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Galeriji nepokretnih kulturnih dobara navodi da taj mlin predstavlja zaštićeno kulturno dobro građeno u 19. stoljeću (Z-2956/ Narodne novine br.23/07), Zvonimir Trotić kaže da je izgrađen i prije, u 18. stoljeću.

Ne zaboravimo da su tek mlinovi osigurali dovoljno hrane, a stari su radili na pogon vjetra ili vode. Već u 12. stoljeću Europa je od Bizanta preuzela vodenice, što je Hrvatska, oduvijek bogata vodama tekućicama, brojnim potocima i rijekama spontano prihvatila. Tako je, kako smo i naveli, u prošlosti u našoj zemlji radilo i do pet tisuća mlinova-vodenica, što je činilo veliki proizvodni potencijal.