Mongolske borovnice i banane uz kukuruz

Podravska klima dobro odgovara mongolskim borovnicama, redovito ih se orezuje zbog jednostavnije berbe sitnih bobica
Na plantaži egzotičnog voća Ivana Đuriševića, profesora u srednjoj školi u Pitomači, umjesto vinograda rastu indijanske banane i mongolske borovnice. Kod ovih biljaka nema bolesti, nema insekata, nema nikakvih nametnika pa ne treba prskati nikakvom kemijom. Podravska klima dobro odgovara mongolskim borovnicama, redovito ih se orezuje jer jednostavnije je sitne bobice brati kad grmolika stabla nisu dostigla punu visinu od četiri metra, prenosi Dnevnik.hr. Mongolske borovnice visoki su grm, po svojim nutritivnim vrijednostima slične su aroniji, ali im je prednost da su dosta slatke. Konzumiraju se svježi plodovi, a vrlo su pogodni i za preradu. Đuriševići je dodaju i u kremasti med, jer se uz voćarstvo bave i pčelarstvom i proizvodnjom meda. Sezona berbe traje dva-tri tjedna, pa borovnice nastoje preraditi u nekakve proizvode, prvenstveno matični sok. "Bavimo se liofiliziranjem voća, nekim novim oblikom... Proizvodimo hranu kakvu jedu astronauti u svemiru", ističe Đurišević.

Plodovi indijanske banane tek se naziru, njezine će plodove brati od kraja rujna do studenoga. Na plantaži je 12 sorata, pa različito dozrijevaju, a beru se tek kad plod sam počinje padati. "Praktično je konzumirate kao i klasičnu bananu, morate ju otvoriti, a jede se pulpa koja je kao puding. Ima aromu egzotičnog voća između ananasa, papaje, manga, ovisno o sorti. Jako fin, sladak okus", kaže Ivan. Mlada obitelj Đurašević na pomoć u vinogradu svoje dvogodišnje djevojčice sada još ne može računati, ali može na sve članove šire obitelji. Nitko od njih nije poljoprivrednik ni voćar, no složno podržavaju ekološku i egzotičnu poljoprivredu.