Možda još nisam spreman, ali sam dovoljno tvrdoglav i hrabar!

“Danas kupci žele znati više, traže informacije i zapravo su oni ti koji postavljaju pitanje. Ranije nije bilo tako”, kaže Erik Orbanić, Mljekara Latus – tehnolog i voditelj proizvodnje – Žminj, Istra

Obitelj Orbanić iz Žminja počela je 2001. malim koracima s preradom mlijeka sa svoje farme. U to vrijeme Erik Orbanić nije bio ni rođen, a danas je voditelj mljekare. Erik za sebe kaže da je student, bubnjar i mljekar. Otpočetka je gotovo svaki dan bio u mljekari (u njoj je bio i na dan svog rođenja): „Još kao dijete, svaki sam dan bio s bakom i djedom u štali ili s tatom i mamom u proizvodnji. Nekako mi je to uraslo pod kožu. Svakodnevna žurba, strka i manjak sati postali su od najranije dobi sastavni dio mene, tako da mi je sada gotovo nemoguće zamisliti dan bez jurnjave. Biti Erik zapravo je umijeće multitaskinga – studiram u Zagrebu, radim u Žminju, a s bendom putujem posvuda.“

Ove godine mljekara obilježava 24. godinu rada. Svih tih godina susretali ste se s brojnim izazovima jer rad s mlijekom nije jednostavan. Vi se svih izazova ne sjećate, ali ste danas sigurno svjesni koliko je sve skupa zahtjevno…
U početku je bilo svega. Veći problem tada je bio višak sirovine, nego danas nedostatak sirovine. Tek započinješ proizvodnju, niti znaš kako se nositi s time niti komu prodati, ne znaš kako naplatiti, ostati normalan, podizati obitelj… Sada je to već druga priča. Mi smo odrasli – imam još dvije sestre i malog brata – pa su se odgovornost i posao podijelili.

Najteže je možda u to doba bilo kupcima objasniti što je svježe mlijeko, zašto se na vrhu izdvaja masnoća – tada je još bio trend homogeniziranih trajnih mlijeka, ali nismo odustali. Kada su kupci nakon deset godina konačno shvatili što su i kakvi Latus proizvodi, sve je krenulo nabolje.

Vaši proizvodi drukčiji su po tehnologiji, po recepturi, izgledu i okusu. Objasnite nam.
Naši su proizvodi od pasteriziranog kravljeg mlijeka, radimo ih prema starim recepturama i svi su hand made. Naše proizvode prepoznali su mnogi, od ljudi koji kupuju na tržnicama, od onih koji kupuju u specijaliziranim trgovinama do restorana, hotelskih lanaca. Za svakog imamo ponešto! Trenutačno prerađujemo oko 6000 litara mlijeka dnevno i zapošljavamo 30 ljudi.

Zašto je s mlijekom nešto kompliciranije raditi? Razlikuje li se ova proizvodnja od drugih i po čemu?
Mlijeko je kompliciranije i teže prvenstveno zato što nema blagdana i godišnjeg odmora. Proizvodnja je konstantna 365 dana u godini. A i sirovina je teška, ništa se ne može sakriti. Ako nešto pogriješiš, jednostavno neće biti gotovog proizvoda.

Pripremate se da pomalo preuzmete posao. Jeste li na to spremni?
Obožavam gledati kako iz mlijeka niču jogurti, sirevi, vidjeti da je to što radiš dobro, da te ljudi prepoznaju i to te tjera naprijed. Kreneš pun adrenalina, želje za boljim, a onda te dalje samo nosi. Da sam spreman – nisam, ali mama smatra da sam dovoljno tvrdoglav i hrabar.

U Istri je broj proizvođača mlijeka jako pao, no oni koji su opstali, podigli su proizvodnju i kvalitetu na dosta zavidni nivo.