Na 4.600 četvornih metara uzgaja 120 sorti voća, Jasna Picek stvorila vlastiti permakulturni sustav

Na OPG-u Picek Vrt "Mala vidrica" nedaleko Županje uzgaja 120 sorti voća, uključujući bobičasto voće te orahe, lješnjake i bademe. Umjesto košnje, kopanja i prskanja oslanja se na međusobno povezane biljke, a danas proizvodi gotovo deset vrsta džemova i voćnih namaza

Nakon što je veći dio života provela u Njemačkoj, gdje je odrasla te završila gimnaziju i fakultet, Jasna Picek prije nekoliko se godina vratila u Hrvatsku zajedno s majkom. Doselile su se u Posavske Podgajce, nedaleko Županje, gdje je Jasna započela novo životno poglavlje, posvetivši se ekološkoj proizvodnji voća i osnivanju OPG-a Picek Vrt "Mala vidrica".

"Gospodarstvo se prostire na 4.600 četvornih metara, raspoređenih u četiri etaže. Ranije sam imala 1,2 hektara, a dio susjedova dvorišta unajmila sam kako bih zadovoljila tadašnji uvjet ekonomske veličine od 3.000 eura. Sada, kada sam u paušalnom oporezivanju, za tim više nema potrebe", ističe Jasna.

U vrtu ima 120 sorti voća, od kojih samo 40 kupina, koje zauzimaju otprilike trećinu nasada. Drugu trećinu nekada je zauzimala lavanda, no elementarne nepogode gotovo su je potpuno uništile. I dalje je sadi jer joj je potrebna za proizvodnju.

"Uzgajam bobičasto voće, stare i nove sorte, kao i koštunjače, među kojima su orasi, lješnjaci i bademi. Odabrala sam sorte badema koje prvo listaju, a tek potom cvatu kako bih izbjegla proljetni mraz, no problem im predstavlja suša. Sada sam se više htjela usmjeriti na crvene sorte jer su one puno bolje za alergičare, budući da imaju manje histamina. Imamo i razno ljekovito bilje koje nam služi kao obrana pa ne moramo prskati", dodaje.

Dobro isplanirana džungla
U nasadu se nalaze i divlja, odnosno jabučna menta, koju naziva kaprenom mentom, matičnjak, ružmarin, aronija, žute višnje te žute, bijele i crvene trešnje.

"Permakulturu sam počela primjenjivati još prije nego što smo uopće znali za taj pojam. Jedan od razloga bio je moj zdravstveni problem s kralježnicom i kukom zbog kojega ne mogu kositi, no presudna je bila žuta glina, tvrđa od betona. Budući da u mome mjestu sve manje pada kiša koja bi razrahlila zemlju, odlučila sam napraviti sustav u kojem će tlo cijelo vrijeme biti pokriveno biljkama“, objašnjava Jasna.

Isprva je pokušala s engleskom travom, kakva se koristi na terenima za golf, no nju je trebalo redovito kositi.

"Od toga bih bankrotirala", dodaje.

Tijekom pandemije posadila je više od 5.000 sadnica matičnjaka. Budući da su voćke tada još bile male, matičnjak je ljeti izgorio. Ipak, nakon pet ili šest godina, kada su voćke porasle, ponovno je počeo nicati posvuda. Njegov se korijen očito održao u tlu pa se sada najviše proširio kao donja kultura.

"Prvo su voćke, ispod njih grmovi, zatim veliko bilje poput lavande, matičnjaka i mente, a ispod toga biljke poput maslačka. Tlo se kod mene gotovo i ne vidi jer je riječ o imitaciji šume", opisuje raspored nasada.

Sve je u nasadu planski raspoređeno, iako na prvi pogled izgleda poput džungle. Jasna ima vrtni plan i točno zna od koje matične biljke potječe svaka pojedina biljka, a sve imaju svoje brojeve i kombinacije. Matičnjak ne kosi, nego ga ostavlja da se preko zime polegne i tako hrani voćke. Na najnižem dijelu nasada nalaze se ribizli, između kojih rastu koprive, matičnjak i, kako kaže, ako ima sreće, maslačak. Slijede redovi voćaka, pri čemu je uz mlađe više mente, a uz starije maslačka.

"Ne prskam, ne navodnjavam i ne kopam, nego samo usmjeravam rast biljaka. Bodljikave kupine koje rastu uz među, primjerice, služe mi kao biološka ograda. Visoke su tri do četiri metra i štite nasad od mogućeg zanošenja sredstava za zaštitu bilja s okolnih površina. Ljekovito bilje ispod kupina i drugih voćaka također pokriva zemlju i štiti korijenje kada udare velike vrućine", ističe.

Koprive koje su spasile ribizle
Koliko takav sustav može biti koristan, pokazale su joj i koprive, koje su ovog proljeća narasle vrlo visoko među ribizom. Dok bi ih netko drugi smatrao korovom koji treba ukloniti, ona ih je prepoznala kao prirodnu zaštitu.

"Grmovi ribiza oko kojih nije bilo kopriva i koji su bili potpuno očišćeni uginuli su pod mrazom. Bili su stari 15 godina. Oni uz koje su rasle koprive ostali su sačuvani i imali su plodove. Tijekom berbe samo ih moram malo ošišati. Da nije bilo kopriva, ove godine ne bih imala nijedan ribiz", kazuje.

Povrće je također kombinirala s mentom ispod voćaka jer se pokazalo da mu takav sustav odgovara. Nekada je uzgajala i paprike, no posljednjih pet do osam godina odustala je od njih jer zbog velikih vrućina propadaju. Pritom se zna dogoditi da kiša pada u susjednoj Gunji i Bošnjacima, dok u Posavskim Podgajcima cijeli dan ostane sunčano.