Na imanju neumorne Ane Sarvan nema mjesta grubim riječima i negativnim mislima: Lubenice ne podnose psovke, a jagode vole disco!

Odlične su Anine lubenice iz Loborike: slatke su i sočne. Sunce ih je dobro pomazilo i s guštom se sladimo na štandu uz cestu pred njenim imanjem. Prve pobrane angurije ekološke poljoprivrednice Ane Sarvan odnedavno su u prodaji. I odmah se za to pročulo - otkako je prijepodne otvorila štand svako malo nas netko prekine u razgovoru o poljoprivredi, ekologiji, sreći, muzici...

Nekonvencionalna poljoprivrednica
- Ocjena ove sezone lubenica bila bi četvorka. Prinos bi mogao biti i veći, kad bi to radio netko tko bolje od mene može rasporediti vrijeme s obavezama. Ali što se okusa tiče odlične su. Ni s prodajom nemam frke. Već mi je sada stalo 16 ljudi, priča poznata Ana, Puležanka na selu, nekonvencionalna poljoprivrednica u svakom pogledu. Prvo majka, pa ekologinja, pankerica, aktivistkinja... Neumorna žena koja zna sa zemljom i s biljkama.

- Kod lubenice nikad ne znaš kakva će biti dok je ne otvoriš. Ja ispoštujem sve znakove, djed me naučio na zvuk, i rijetko kad fulam. Evo, ni sad nisam fulala, zrele su, kaže. Dakle, nije obrala (zeleni) bostan, kako to narod kaže kad nešto krene na loše.

Kako se onda kuckanjem otkiva zrelost lubenica? Kaže da je nemoguće utvrditi je li nezrela ili zrela, jer će uvijek zvoniti isto. Ali se može prepoznati je li lubenica prezrela - one zrele odzvanjaju zvonko, dok prezrele imaju dublji, šuplji zvuk. Ana prvo kucka šarenu anguriju sa svjetlo zelenom korom, zvanu "beduinka", zatim tamno zelenu, jednobojnu, od starih sorti, i na kraju onu standardnu sorte kakve najviše vidimo po trgovinama. Zvonka radost!

- Moj djed je bio fanatik zalijevanja i uzgajao je goleme lubenice. Nekadašnje su lubenice trebale imati 20 kilograma, a danas se traže manje. Ljudi mi kažu da su bile goleme, ali ne tako dobre kao moje. E, ako imam bolje lubenice od mog djeda Velje, svestranog tipa, direktora koji je vozio i bager i traktor i sve radio, onda sam stvarno uspjela, s osmijehom priča Ana.

Na štandu ima i melona, krastavaca, malancana... Pomidori su starih sorata, nešto cherry-rajčica, fijašketa, zatim onih naboranih... Pravi znalci znaju da su ti najukusniji. Anu osim po pomidorima i lubenicama ljeti dobro poznaju i po jagodama u proljeće. Često i na društvenim mrežama objavljuje svoje agro poduhvate, publika prati kako joj povrće i voće sazrijeva, ona im prenosi muziku koju sluša u svojim nasadima – uglavnom punk i disco. Ima li itko da ne voli i disco i jagode i lubenice? Uskoro ćemo Anu Sarvan pratiti i u sezoni trešanja, s obzirom da je protekle jeseni posadila veliki nasad. Mlada stabla dobro napreduju, tretira ih, naravno, samo ekološkim sredstvima i ogromnom dozom pozitive i pjesme.

Ipak, na zemlji nije sve sjajno.

- Sezona jagoda mi je bila loša. Nikako da se pokrpam i da spojim kraj s krajem, da platim doprinose, vrtić... Ali to je rizik za koji znam. Možda je ružno za reći, ali jagode su kockarski nasad. Možeš s njima zaraditi dobro, mogu te i zeznuti. Ove su me godine zeznule, ali izvući ću se s lubenicama. Moglo bi bolje, ali s moje dvije ruke ja sam zadovoljna. Zadovoljna sam što sam prepoznata, što je to sve ekološki, ali najviše zato što ovo želim raditi. Mene nitko ne maltretira, ja nemam šefa, ne podnosim izvještaje i nema korporativnih problema, priča Ana, inače diplomirana inženjerka kemije.