Naslijeđenu zemlju nakon mirovine pretvorila u obradive površine na kojima uzgaja buče i grah

Da odlazak u mirovinu istodobno ne mora značiti i prestanak aktivnosti i rada potvrđuje prof. agronomije Marija Vukobratović (60) iz Križevaca, koja na oko tri hektara u Carevdaru obrađuje očevinu i kako kaže OPG koji joj je “ostao u nasljeđe”. Gospodarstvo je bilo evidentirano na njenog oca još od 2003. godine, koji se bavio uzgojem kukuruza, pšenice zobi i drugih poljodjelskih kultura. Nakon umirovljenja naša je sugovornica razmišljala što i kako dalje raditi, a da je i dohodovno pa je sa suprugom Želimirom, doktorom poljoprivrednih znanosti, odlučila naslijeđene livade i oranice pretvoriti u obradive površine.

Iako se u tom kraju ljudi bave proizvodnjom buča, supružnici su na svojoj zemlji, ipak posijali buče uljarice odnosno crni ali i druge vrste graha poput zelenčeka, trešnjevca, meksičkog crvenog, puter graha, tetovca i drugih nemalo starinskih sorti. Tržištu nude bučino ulje koje prodaju po 80 kuna za litru dok je pola 45 a 0,25 je 25 kuna. Kako kažu “crno zlato” uspiju prodati sve što proizvedu i to najčešće na kućnom pragu ili usmenom predajom. Nije kod njih riječ o velikim količinama bučinog ulja, lani su ga imali oko 250 litara od čega su čak pedesetak poklonili. Svoju uljaru nemaju već koriste onu iz usluge, a kilogram koštica za preradu (prešanje) plaćaju pet kuna.

Buče im rastu na oko pola hektara jer tvrde naši sugovornici “želimo rad a ne iscrpljivanje”. Zemlju za tu kulturu ne gnoje posebno, to više jer im je jedno polje bilo na ugaru pa su ga zaorali i dobili dosta zelene mase, a preorali su i djetelište te jednu livadu. Sve oko poljoprivrednih kultura ručno okopavaju, biljke ničim ne tretiraju iako nisu u eko proizvodnji. Buče su ručno posijali koncem travnja a ručno im, za okopati pola hektara, treba tek dva dana. Profesorica Marija čak je imala i svoje sjeme koje je (po)sijala jer, bila mu je dobra klijavost.

Kilogram sjemena buče uljarice oko 400 kuna

Na oko hektar zemlje, ističe, ide oko 4 kg sjemena koje se može kupiti i u poljoprivrednim ljekarnama, a kilogram košta četiristotinjak kuna. Buče je naša sugovornica sijala s razmakom između redova dva metra, a u redu 40 cm. Kako su buče na poljima gospođe Marije prvi puta, nemaju štetnika, a ono malo što joj je “žutilo po listovima”, misli da je zbog lanjske suše. Iako su joj polja nedaleko Križevaca, obilazi ih svako malo i uživa u takvom radu pri čemu joj pomogne i prijateljica, ali i žene iz sela, rodbina i prijatelji kada se iz plodova moraju vaditi koštice (suše ih na suncu). Tada se okupi njih desetak na rad ali i svojevrsno druženje baš kao nekad, kada se u zimskim večerima čijalo perje. Muški dio priča naša sugovornica buče “cijepa po pola”, a žene su zadužene za vađenje koštica. Sve se začini i dobrim zalogajem, pričom i lijepim druženjem.

Ove godine berba buča predstoji im u kolovozu, a sušenje koštica ustrojit će na par etaža na gustim mrežama. Buče su zahvalna kultura jer na poljima mogu (od)stajati od sedam do deset dana za razliku od primjerice salate ili jagoda. Za oko 250 litara bučinog ulja koliko supružnici u prosjeku godišnje dobiju, radovi na vađenju koštica traju oko pet dana sa po desetak ljudi. Profesorici je kada je o bučama riječ, žao što meso te biljke u pravilu bacaju odnosno koliko god mogu razdijele susjedima i prijateljima koji imaju stoku. Iako su čak mislili proširiti poljoprivrednu proizvodnju i konkurirati za Europske fondove, supružnici ipak dvoje jer kažu “ ne žele se opteretiti onim što možda ipak neće moći odraditi”. To više jer sin i kćer u sasvim su drugim zanimanjima od poljoprivrede, a naši su sugovornici zadovoljni da “proizvodnjom koju imaju uspijevaju pokriti troškove”.

Uključuje to i uzgoj graha ponajprije crnog za kojeg se negdašnja profesorica križevačkog Visokog gospodarskog učilišta odlučila zbog visoke nutritivne vrijednosti. Ponajprije antioksidanasa i flavonoida koji tijelo štite od štetnih slobodnih radikala uzročnika nemalo bolesti uključujući i one tumorske. Mogu ga ističe konzumirati i dijabetičari, dobar je u borbi protiv kolesterola a u kulinarstvu sljubljuje se dobro s rižom, može se raditi na salatu, kao čušpajz i na druge načine. Taj je grah jako rodan, sitnog je zrna a ove će ga godine ubrati oko 100 kilograma.

Kilogram crnog graha 40 kuna

Kilogram cnog graha prodaju po 40 kuna i uglavnom im “sav ode” . Odgovara mu za rast tamošnja klima iako je ove godine ipak previše vlage. U križevačkom kraju tradicija je uzgoj graha kojeg je naša sugovornica sijala držeći se plodoreda. Potonji se na istom mjestu kaže ona "ne treba sijati od tri do čak pet godina". Od štetnika koji općenito naginju grahu javljaju se botritis, plamenjača ali i bakterijska palež. U slučaju potonjih doznajemo najbolje se drži crni grah dok je najosjetljiviji trešnjevac kojeg po kilogramu supružnici prodaju za 25 kuna kao i zelenček. Bijeli grah najranije im dođe, slijedi ga zelenček, trešnjevac pa crni, a gospođa Marija ponosna je i na tamošnju starinsku sortu graha kojeg ima tzv. biser grah. Počela je ona na svojim poljima s različitim sortama graha, razmnožavala ga je i potom sijala. Ulaganja velikih u grah nema ali ima rada jer valja pripremiti tlo, treba posijati biljku, okopavati je a posebice u vlažnoj godini.

Svoj je grah sijala s razmakom između redova od 40 do 50 cm odnosno onim u redu od po 15 cm. Graha puno proda u Zagrebu kako kaže “po preporuci”. Ovih im je dana aktualan mladi grah (trešnjevac), a uskoro će se radovi na poljima obitelji pojačati jer valja krenuti u proizvodnju bučinog ulja koje im je nemalo traženo. O tome koliko dobivaju potpora za uzgoj buče uljarice profesorica kaže kako je to kao i za “ostale ratarske kulture”. Otkriva kako u zadnje vrijeme u tamošnjem kraju vlada potražnja za kukuruzom kojem se ljudi opet vraćaju pa će čini se zapuštena okolna i zemlja oživjeti tom poljoprivrednom kulturom.