Neobičan fenomen na tržištu rada. ‘Nama se sad događa ono što se u Europi događalo prije 50 godina’

Od osamostaljenja Hrvatske nezaposlenost nije bila niža nego što je danas. Stopa nezaposlenosti je 4,6 posto, ali iza te dobre vijesti kriju se i neke ne baš dobre.

Trideset godina u Hrvatskoj nije bilo takve niske nezaposlenosti kakva se trenutno bilježi. Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) u svojoj evidenciji ima nešto više od 87 tisuća nezaposlenih osoba, što je iz statističkog kuta gledano izvrsna brojka u odnosu na one od prije deset i više godina kada je nezaposlenih bilo gotovo 400 tisuća.

S druge strane, trenutno je više od 200 tisuća nepopunjenih radnih mjesta. Pridružimo li toj brojci i oko 120 tisuća stranih radnika iz trećih zemalja koji rade u Hrvatskoj, a bez kojih bi potražnja za radnom snagom bila još i veća, zaključak je općepoznat i kaže da Hrvatska kronično pati od manjka radne snage.

Nezaposleni, a najtraženiji
Upravo stoga zbunjuju brojke iz statističkih podataka iz HZZ-a, a koje se odnose na razdoblje od siječnja do listopada ove godine.

No, u oči bodu podaci o nezaposlenim osobama prema zanimanjima koji su 31. listopada ove godine bili u evidenciji HZZ-a. Točnije, u oči bode nesrazmjer između broja traženih radnika prema njihovim zanimanjima i broja nezaposlenih s tim istim zanimanjima, piše N1.

Primjerice, dok se traži čak 15.314 prodavača/prodavačica, među nezaposlenima ih je skoro trećina od traženog broja – 4.586. Drugo najtraženije zanimanje u Hrvatskoj su čistači/čistačice – njih se traži 12.007, a među nezaposlenima ih je i više od trećine – čak 4.816. Slični su omjeri i za radnike/radnice za pomoć u kući (traži se 8.375, na burzi ih je 2.571), konobare/konobarice (8.324 – 1.429), kuhare/kuharice (5.768 – 1.123), skladištare/skladištarke (4.050 – 1.258)… i tako redom.

Naročito je zanimljiv primjer administrativnih službenika/službenica kojih se na tržištu rada traži 4.208, a među nezaposlenima ih ima i više od tog broja – 4.618.

“Upisujemo puno tamo gdje već ima viška”
Ekonomist Luka Brkić, profesor na Međunarodnom sveučilištu Libertas u Zagrebu, kaže da u tumačenju ovih brojki treba poći od neusklađenosti tržišta rada s obrazovnim sustavom.

“Mi i dalje školujemo i na fakultetima upisujemo mlade u programe u koje više nitko ne upisuje. Imamo visoke upisne kvote za zanimanja u kojima već postoji višak ljudi. Primjera radi, školujemo puno više ekonomista nego što ih je potrebno”. kaže.

Nadalje, Brkić kaže da na domaćem tržištu rada imamo fenomen koji se događao 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća kada su ljudi iz Hrvatske i s područja bivše Jugoslavije odlazili na rad u razvijene zemlje zapadne Europe.

“Ti tzv. gastarbajteri, odlazili su raditi poslove koje tamošnje domicilno stanovništvo nije htjelo raditi. To se sada događa i nama. Nemamo dovoljno upisanih u škole i na fakultete te na druge načine stimuliranih deficitarnih zanimanja poput medicinskih sestara, dok istodobno imamo problem s potražnjom za radnicima u djelatnostima u kojima hrvatski građani ne žele raditi ili bar ne u dovoljnoj mjeri za novac koji se nudi”, tumači Brkić.